SO FAR, SO GOOD

piše: Lela Vujanic

U vremenu kada sva dogadanja imaju obavezne sponzore i kada sve ovisi o aplikacijama, fondacijama, gradskim i državnim uredima, dogodio se od 18. do 20. ožujka, na potpuno drugacijim osnovama, prvi Anarhisticki sajam knjiga u Zagrebu.

Galerija Nova u Teslinoj, pokraj Hard Rocka, Atrija i ZKM-a, prostor je uz koji vikendima najcešce šetaju špiceri, a sada je pomalo neuobicajeno postao mjesto dogadanja anarho sajma knjiga. Na sajmu je upravo zbog ovog micanja iz zatvorenog geta, kao i komunikativnog modela, procirkuliralo brdo razlicitih ljudi - studenti, profesori, ljudi s djecom, novinari, aktivisti… Osim o dobroj organizaciji, to svjedoci i o povecanom interesu koji anarhizam danas izaziva kod širega kruga ljudi. U ta tri dana prostor galerije bio je mjesto na kojemu su ljudi hengali i dugo nakon što su pogledali sve knjige i popricali s izdavacima. Širila se dobra i slobodarska vibra, svi su bili zadovoljni - posjetitelji i posjetiteljice, izagaci/ce, a bila je to i prilika za ljude koji su se do tada znali samo s foruma, mejl akcija i reakcija, da se upoznaju i na neposredniji nacin razmjene mišljenja, zinove, novine…

Active Distribution iz Londona, Abolishing Borders from Below iz Berlina, Cafe Libertad iz Hamburga, samo su neki od kolektiva koji su, uz brojne domace distribucije i izdavace poput Što citaš?, DAF, Humanita Nova, Anfema, RAI..., izlagali na 1. ASK-u u Zagrebu. Predstavljanje knjiga, projekata i kolektiva dalo je dosta široku sliku anarhizma koji se dogada u regiji, ali i šire, predstavivši razlicite grupe s istim ciljem slobodnog svijeta za sve, koji se bazira na jednakosti, solidarnosti i socijalnoj pravdi.
Odmah na štandu do nas dvoje Beogradana s kojima cijelo vrijeme pricam na engleskom jer obostrano brijemo da smo strangeri, pa onda s odredenim delayom skužimo da ipak pricamo isti jezik. Nenad Vukmirovic i Andrea Tomaševic aka Doomsday graphics & Shaved Woman dvoje su "starih" brijaca sa srbijanske punk/HC scene. Andrea nam objašnjava razlog dolaska:
Mi smo Subwar kolektiv iz Beograda, ovdje smo Nenad Vukmirovic i ja - razlog što smo ovdje jest prezentacija knjige koja je prije dve nedelje izašla iz štampe. Zove se Doomsday graphics - u knjizi su zastupljeni Nešini radovi i moji kolaži u razlicitim tehnikama, poput tuša, kompjutorske grafike i kolaža, i razlicitih stilova. Knjigu je izdao francuski izdavac, štampana je u Beogradu, u nakladi od 700 primjeraka, i to je prvi put da smo svoje radove predstavili u formi knjige. Inace radimo art, fanzine, koncerte, izložbe, sito štampu, distro i radionice… Sve to u sklopu Subwar kolektiva, prilicno smo aktivni i stalno se nešto dešava. Ovaj je sajam super prilika za nas jer smo došli u kontakt s izdavacima i distributerima iz cijeloga svijeta. S obzirom da smo mi iz Srbije onemoguceni da putujemo i da se krecemo, ovo nam je sjajna prilika da damo knjige na distribuciju jer inace nemamo prilike da promovišemo svoj rad. U Hrvatskoj ce knjigu imati Meniga iz Humanita Nove i Strpic iz Što citaš? na svojoj distribuciji. Adresa je shawedwoman216@yahoo.com, pa mogu ljudi da se jave mejlom.

Subota poslijepodne bila je rezervirana za diskusije i prezentacije - Monteparadiso Hacklab, anarhosindikalisti iz regije, Antiautoritarni pokret iz Grcke, pokretanje LETS-a u Zagrebu, samo su neki od kolektiva i projekata koji su u dupke punoj dvorani Zelene akcije u Frankopanskoj predstavili svoj rad.

Edgar iz Monteparadisa: Došao sam predstaviti novi Hacklab koji je u Puli upravo krenuo s radom i iznenadio se brojem ljudi ovdje, zanimljivo je da ima dosta nepoznatih ljudi koji nemaju karakteristican anarho izgled - psi, dredovi, irokez; ima dosta stranaca i cini se da ce sajam rasti…
Predstavljanje se bavilo slobodarskom upotrebom tehnologije; odnosno kako povezati tehnologiju koja se sve više koristi kao sredstvo kontrole i limitiranja slobode sa slobodarskim pokretima i radikalnim aktivizmom. Odgovor se krije u upotrebi free softwarea i njegovoj primjeni na ostala podrucja društvenog života, skvoterskim open access prostorima, hacklabovima… O hackmeetinzima smo culi sljedece: Ne radi se samo o susretima programera, vec o ljudima koji hakiraju svakodnevno od nacina življenja do placanja racuna, takozvani reality hack - svakodnevni život tako življen da si ti taj koji ima kontrolu nad njim.

Posebno je zanimljivo bilo izlaganje Abolishing Borders from Below kolektiva koji su na konkretnim primjerima iz prakse objasnili sve probleme s kojima su se suocavali tijekom cetiri godine izlaženja, što je bila korisna prica za sve koji se bave nezavisnim medijima. ABB je pokrenula grupa istocnoeuropskih anarhista/imigranata u Berlinu kao dvomjesecni anarhisticki vjesnik koji se nakon razvijanja zavidne kvalitete, kontakata i citanosti, suocio s nizom problema: financijskih poteškoca, razvijanja hijerarhijske strukture, rodne nejednakosti…

Muri iz Abolishing Borders from Below kolektiva
Pricao si o problemima s kojima ste se susreli u izdavanju ABB-a: organizacijskim, financijskim, ljudskim…ABB ipak ide dalje?
Napravili smo pauzu jer ritam izlaženja svaka dva mjeseca iziskuje previše para, previše rada na premalo ljudi, i na kraju se dogodilo da nas je ovaj internacionalni projekt pojeo i da smo zanemarili naše lokalne akcije. Za dva-tri mjeseca ici ce novi broj - nije da smo prekinuli s radom, vec nam je potreban mali odmor i restrukturiranje. U nekim ce stvarima doci do promjene: u distribuciji smo previše bili ovisni o anarho punk prici; sada hocemo bolju distribuciju koja ce doprijeti do studenata, društvenih centara i šire publike. Na razni sadržaja ubacit cemo anti system art thing, a ne samo dogmaticno anarhisticko gledište; takoder smo uspostavili kontakte s nekim drugima novinama u Berlinu - radi se o istocnoeuropskim imigrantima koji briju kritiku sistema, ali su više lijevo orijentirani.
Bojiš li se mogucih kritika, s obzirom na ovakve promjene u sadržaju i suradništvu?
Nije me briga, jer ABB je platforma za anarhisticke i autonomne aktiviste s podrucja istocne Europe i Balkana, takoder i Turske. Naravno da ce biti nekih anarho-sindikalistickih dogmatika koji ce reci: "Zašto tiskate ovo reakcionarno sranje…" Jer postoje razliciti ljudi koji pridonose ABB-u, od anarho-primitivaca iz Turske do tehno-frikova… Ali naš je cilj prezentirati na engleskom ono što se dogada na anarhistickoj i aktivistickoj sceni u istocnoj Europi i na Balkanu. Mi ne držimo neku vrlo specificnu politicku liniju; svatko od nas je, naravno, ima, ali ovdje pokušavamo izgraditi platformu i otvoreni forum. Naravno da neke stvari necemo nikada objavljivati, npr. NGO-i su posve druga prica, ali grassroot inicijative uvijek ce imati svoj prostor u ABB-u. Kritike ce uvijek biti, odredeni ljudi ce ovakvu uredivacku politiku smatrati "kolekcijom sranja"… Ali mi jednostavno izabiremo ono što postoji i što je vidljivo. Želimo dati dobar pregled onoga što se dogada na ovom prostoru, što onda znaci da je u nekim zemljama naglasak na, primjerice, antifašizmu, ovisno o problemima s kojima se ljudi na konkretnom prostoru suocavaju.
Utisci o sajmu?
Mislim da je ovo najvažniji sajam u regiji; medutim, imam neke kritike u vezi prezentacija: cini mi se da nije ostavljeno dovoljno mjesta za diskusiju i da bi bilo puno produktivnije da se usporedo sa štandovima dogadaju kratke tematske diskusije. Jer ovako je bilo previše hanging around i sve je ostalo na privatnim kontaktima; nismo imali dovoljno vremena za pricu i upoznavanje na ovoj diskusijskoj razini. Ovo nije Zapad na kojemu u svakome gradu imaš hrpu ljudi, i za ljude iz istocne Europe je užasno uzbudljivo da se ovakva stvar dogada u Hrvatskoj, a ne negdje daleko na Zapadu. Ova prica ovisi upravo o kontaktima koji se dogadaju na ovakvim sajmovima.
www.abb.hardcore.lt

Zadnji dan sajma, stižu i konspirativni Talijani s Armed Joy i drugim knjigama od Bonanna, ali se ne žele predstaviti Nulacetvorci. Valjda neka paranoja. Tražim nekog od vrlih organizatora da zajedno saberemo utiske; tu su Mario, Ankica, Strpic... Ma, Marko, ti si vec toliko medijski eksploatiran da zbilja nema smisla… Odlucujem se za Ankicu, cija je knjiga "Suverenitet potreba" nedavno izašla za Što citaš?
Ankica Cakardic, jedna od organizatorica festivala
Hej, Ankice, ajd reci nešto o sajmu, jeste zadovoljni, kakva je tebi vibra u vezi svega?
Jako smo zadovoljni; šteta što nismo mogli izaci izvan galerije, u širi prostor, da se još više ljudi upozna s ovim dogadanjem i vidi sajam. Bio bi pun pogodak da smo mogli izletjeti van na subotnjoj špici, ali policija nije dala potrebnu dozvolu, tražili su cak da damo popis knjiga, pa bi valjda oni odobravali šta ide, a šta ne… Prijetili su nekom kaznom od 5000 kuna, a mi nismo htjeli kompromitirati ljude koji su došli, tako da smo ostali u prostoru galerije. Galerija Nova pokazala se pravim izborom: tražili smo prostor koji je u centru grada i koji nije getoiziran. Pricala sam i s ljudima koji su došli, svima je drago da to nije neki prikriveni skvot; osim toga, vec smo bili prepoznatljivi po žongliranju i muzici, ovo sada je ipak neki level koji ostatak društva prepoznaje. Procirkuliralo je brdo razlicitih ljudi i drago nam je da smo se maknuli iz "sekte".
Jesu došli svi najavljeni izlagaci i koji je zapravo smisao sajma?
Došli su svi koje smo ocekivali, nadamo se da cemo iduce godine imati više knjiga… Sigurna sam da ce sajam rasti jer se vec pocinje širiti glas i ljudi ce saznati da je bilo dobro. Zapravo smo vec stavili plakat s datumima za sljedecu godinu. Sajam je za anarhisticku scenu bio neophodan, krajnje je vrijeme da se cijela prica malo digne iznad koncerata i pamfleta. Knjižara je takoder neophodna, možda i slobodarski studiji u buducnosti; nešto se vec kuha i krecemo se u tome smjeru. Na kraju, ono što je bitno jest da su ljudi koji su došli zadovoljni. Sve je ležerno, s malo para, a sve super funkcionira…

Sajam je, uz potrebu za susretom i diskusijom koja postoji unutar anarhistickog pokreta i zajednice, ponudio drugaciju perspektivu i za ostatak društva. Osim upoznavanja sa slobodarskom literaturom koju je nemoguce nabaviti u domacim knjižarama, sajam je pokazao i ležernu organizaciju bez hijerarhijskih struktura i proceduralnih zackoljica, a lova potrebna za održavanje skupljena je iskljucivo privatnim donacijama i benefit koncertima. Slobodarstvo direktno povezano sa solidarnošcu i samoorganiziranjem, izvan stranih fondova i pomoci državnih institucija, opstajuci na dobroj volji samih pojedinaca i želji da se citava stvar dogodi, u konkretnoj je praksi pokazalo da je stvari moguce raditi i drugacije - slobodno, neovisno, internacionalno i kooperativno.

Koncerata i zabava za mase nije bilo, a druženje poslije programa bilo je organizirano u intimnijem okruženju skvota na Knežiji; osim muzike i alkohola, bila je to prilika za never ending rasprave izmedu sindikalista i primitivista… Politicke fajtove u dugackom hodniku skvota u koji je svaki cas ulijetao netko novi sa svojom pricom/stavom/ideologijom i zaista se za trenutak imao filing da nije baš sve nepovratno izgubljeno u nekom mega reality showu i da još ima ljudi koji mogu i hoce kreirati drugacije društvene perspektive.

U foto albumu koji slijedi cekirajte kako je dobro zapravo bilo…

Na http://www.ask-zagreb.org/ saznajte sve o sajmu te o kolektivima i inicijativama koji su sudjelovali…