Drukciji Iran /u 13 slika/

priredio: Vid Jeraj

"Osovine dobra" zamislio sam kao feljton koji ce u cetiri nastavka predstaviti bliskoistocne zemlje, Afganistan, Irak, Iran i Siriju, iz kojih svakodnevno pod geslom uvodenja zapadnjacke demokracije u bivše diktature stižu slike ratnih grozota. OK, diktature neka prestanu, ali kakve su to price o demokratskim izborima? Nisam politicki komentator, ali ni politicki komentatori u zemlji nisu reagirali. Možda oni misle da ne moraju, ja mislim da moram.
Svi koji su odrasli u Hrvatskoj pocetkom devedesetih prisjecaju se da je katodna cijev sa satelita svakoga dana skidala novu užasnu sliku o ubojstvima i razbojstvima. Petnaest godina poslije vijesti su još okrutnije i nemilosrdnije; slušamo kratke price o tome kako je bombaš samoubojica odnio toliko i toliko ljudskih života, dok podataka o odvijanju ljudskih sudbina u ratnom kaosu - nema.

Medunarodni mirovni institut u Oslu u svom godišnjem izvješcu navodi kako je Islamska republika Iran sve snage svoje vanjske politike usmjerila na dokidanje stalnog pritiska i vanjske izolacije koju su mu nametnule SAD. Brižnim razvojem politickog dijaloga s Europom i stvaranjem ugleda na svjetskom energetskom tržištu, službeni Teheran pokušava izbrisati imidž "bahate" države koja pripada "osovinama zla". Odnos s Rusijom u tome je smislu Iranu vrlo važan, buduci da su uvoz oružja i sporazumi o nuklearnom naoružanju naišli na oštru kritiku Amerikanaca.

Slike iz svakodnevice

Prva: Srkanje caja
U Iranu se pije puno caja, iako se do prije nekih 120 godina pila iskljucivo kava. U Teheranu još uvijek ima puno kafedžinica, zovu se "kahve konel"; "kahva" znaci "kava", kao i kod nas. Neki je iranski politicar prije 120 godina donio sjeme caja, preko Istocnoindijske cajne kompanije (East India Tea Company), cime je upropastio obicaj pijenja kave u Iranu. Zato danas svi piju caj. "Pijem caj pet puta dnevno, ali volim kavu, posebno zbog okusa koji liježe na jezik." Johangir Almasi
Ispijanje caja u Iranu poseban je ritual. Iz samovara u cajnik natocimo gustu tekucinu caja koju potom razrijedimo vrucom vodom. Mješavinu malo promiješamo i podijelimo medusobno tako da je rastocimo po šalicama onih koji zajedno piju caj. Uz šalice dobijemo i duboke tanjurice u koje onda ulijevamo caj da se brže hladi. Uzmemo kocku šecera, stavimo je u usta i položimo na jezik te iz tanjurica srcemo caj kroz tu kocku šecera. Ritual srkanja odvija se brzo, tek pukih nekoliko minuta.

Druga: Manija prema mobitelima
Prema usporednom istraživanju što ih je provela nekolicina korporacijskih mogula koji drže mobilne mreže, Hrvati su najveci potrošaci SMS poruka u Europi. A prica se da i manija Iranaca prema mobitelima poprima strašne razmjere. U javnosti svi vicu dok komuniciraju mobitelima, što ometa inace miran i meditativan svakidašnji život i privatnost pojedinaca, kada, recimo, mobitel i njegova nasilna upotreba narušavaju obicaje i rituale, promijene mirnocu u džamiji i tradicionalni odnos Iranaca prema molitvi i duhovnosti. Mobitel oduzima tu privatnost, iako je u današnjem svijetu nužan baš koliko i kompjutor.

Treca: News grupa - intima
Kako Google podržava i dopisivanje arapskim pismom, pronašao sam samo jednu iransku news grupu na kojoj se mladi, decki i cure, dopisuju latinicom. I izmjenjuju vlastite intimne poruke i fotografije, svojih tijela, svoje ljepote ili posebnog dijela tijela, traže seksualne partnere i slicno. Mladi su slobodniji po pitanju seksualnosti, a smatra se da do toga dolazi zato što svoja tijela ne mogu otkriti na ulici, buduci da je religija snažnija od zakona; religija je uvjerenje. Ako djevojka ima lijepe grudi, ona ih ne može istaknuti, vec ih mora pokrivati jer su intimni dio tijela, ali je shvatila da ih obnažene može podijeliti pomocu mobitela.

Cetvrta: Seks = dijete
Seks je u iranskim obiteljima privatna stvar izmedu muškarca i žene, do koje dolazi kad se zaljube jedno u drugo. Kada dode do tog odnosa, onda decki idu u krevet s djevojkom, da naprave dijete, što smatraju "cistim znacajem ljudskosti".

Peta: Lica žena ogrnuta velom
Na televiziji su lica iranskih žena ogrnuta velom jer se iransku televiziju smatra licem Islamske Republike Iran. S druge strane, u kinu se, dakle na filmu, mogu pokazivati bez vela, do cega dolazi zato što su kino-filmovi u vlasništvu privatnih produkcijskih kuca; znaci, to je vid neovisnosti poduzetništva.
U kadru kino-filma "Mrtva priroda" Sohraba Šahida Salesa, koji prikazuje razgovor supruge sa svojim suprugom, žena na svome licu ne nosi veo sve do trenutka kada susrecu nove likove. Tada žena stavlja veo kako bi sacuvala svoju privatnost. U filmu "Oblak i sunce" Mahmuda Kalarija lice redateljice je bez vela jer žena pritom demonstrira emancipirani društveni položaj. Oba su filma prikazana u sklopu Tjedna iranskog filma.

Šesta: Suvremena umjetnost
Muzej suvremene umjetnosti u Teheranu u svome fondu ima poznate slike Picassa, Moneta i Warhola, koje je muzeju poklonila princeza Fara, supruga Mohamada, nasljednika Reze Pahlavija. Poznavala je i pomagala suvremene umjetnike širom svijeta. Kulturnjaci njenog vremena jako su je cijenili zbog toga što su takvi njeni postupci imali utjecaj na politicku percepciju kulture. Na službenoj stranici teheranskoga Muzeja suvremene umjetnosti nalaze se slike mladih iranskih slikarica, bez vela preko samoga lica, kao primjer da dolazi do promjena u društvu.
Iranska umjetnica i feministica Širi Nešat, koja živi u emigraciji u New Yorku, u svojemu radu cesto koristi i referira se na položaj žena u današnjem Iranu, koji je u najmanju ruku slojevit, ako ne i liberalan.

Sedma: Organski digitalni sustav
Golan Levin, autor projekta "Dialtones", izvedenog na festivalu Ars Electronica 2001., istice kako je iranski inženjer elektrotehnike Jasmin Sohravardi odigrao kljucnu ulogu u postavljanju projekta. Sohravardi je u samo tri tjedna izumio sucelje kojim je spojio 200 mobitela u jedan organski digitalni sustav, nakon što su vec autori projekta probili sve rokove.

Osma: Teheranski filhamonicari
Iranski dirigent, emigrant Nader Mašajekis, doveo je 2004., u suradnji s Muzickom omladinom Austrije, Teheransku filharmoniju u Bec. Projekt je potaknut radi kulturne suradnje, te je bio zanimljiv susret azijske i europske kulture. Plan je bio da Filharmonija na svršetku održi koncert kojim bi se predstavili i austrijskoj kulturnoj javnosti.
Kroz tjedan dana Mašajekis je s orkestrom trebao uvježbati i izvesti svoje skladbe. Medutim, filharmonicari se na jutarnjim probama nisu pojavljivali na vrijeme. Dolazili su izmedu 9 i 11 sati, kako tko i kako kad. Nitko od nositelja projekta nije im uspio nametnuti svoj autoritet kako bi barem probe protekle u redu. Naposljetku, ne mora se isticati da je organizacija cijeloga programa bila vrlo skupa, i trebalo ju je izvesti u ogranicenom razdoblju, zbog cega se striktno trebalo držati rasporeda.
No, to nije bio jedini "problem". Na površinu je izišla i strast Iranaca prema mobitelima. Daleko od kuce problem je potenciran jer su svi nekoliko puta dnevno zvali svoje rodake i prijatelje - u Iran. Što i ne bi bilo problematicno kada se ne bi potpuno slobodno na njih javljali usred probe s orkestrom. Tek što bi se svi skupili da makar procitaju skladbu, poceli bi zvoniti mobiteli, a glazbenici su odgovarali na njih - zbog cega se ništa nije odvijalo po planu.

Deveta: Gostovanje njemackog ansambla
Njemacki "Ensemble Integrales" održao je u proljece 2003. koncert u Teheranu, na poznatom glazbenom festivalu koji je prvi put bio otvoren i za nastup stranaca. Na njihovoj službenoj stranici saznajemo kako je dolazak Nijemaca, a i koncert, bio popracen s velikim zanimanjem. Clanovi ansambla održali su i dvije odvojene radionice - za iranske glazbenike i glazbenice. U tekstu se spominje kako se neki scenski majstor poprilicno naljutio na jednu Iranku kada je otkrila dio šake dok je svirala svoj instrument.

Deseta: Cirina "ekscesivna ljubav"
Nogometni trener Ciro Blaževic u Hrvatskoj je slavljen netom osvojivši broncu na Svjetskom nogometnom prvenstvu u Francuskoj. Nakon toga je zaboravljen i sljedecu je sezonu proveo kao izbornik nogometne reprezentacije Irana. Tamo je, kako sam kaže, doživio "ekscesivnu ljubav". "U Iranu su zbog mene zaustavljali promet, vadili me iz auta, nosili na rukama i slavili me. To mi nijedan narod, u zemljama u kojima sam živio, nije priredio. Istu popularnost i poštovanje doživljava sad i moj nasljednik Ivankovic, koji je uoci našeg Uskrsa, a tjedan dana nakon iranske Nove godine, imao srecu donijeti pobjedu Iranu nad nogometnom reprezentacijom Japana. Gdje ste još dosad culi da na utakmicu nacionalne momcadi dode 100.000 ljudi i pritom ih petoro umre od srece zbog pobjede?"
Nadalje, Blaževic govori kako se ljubav Iranaca prema svome ocituje u svemu. "Iranci su najsrdacniji i najvjerodostojniji narod na svijetu, ponosni su i toliko uživaju u domacoj kuhinji da im nijedno strano jelo ne može nadomjestiti njihovo. Cesto sam preko ljudi na položaju pokušavao doci do neke zapadnjacke hrane, ali nitko je ne jede, jer toliko vole svoju."

Jedanaesta: Afganistanski heroin
Prema izvješcu UNODC-a, UN-ove organizacije za droge, u Iranu živi 3,7 milijuna ovisnika o afganistanskom heroinu, državi s kojom Iran dijeli istocnu granicu.

Dvanaesta: "Tombak" ili "zarb"
Jaki Liebezeit, bubnjar grupe Can, izjavio je u nekom intervjuu da je njegov, ritamski asimetrican nacin sviranja, inspiriran glazbom Bliskoga istoka. Pri sviranju tzv. frame druma, recimo "obruc-bubnja", instrumenta porijeklom iz Mezopotamije, svirac se koncentrira na minimum zvuka - bas zvuk "dum" i njegov maksimum - visoki zvuk koji zvuci "tak". Vrste iranskih udaraljki koje imaju iste karakteristike zovu se "tombak" ili "zarb".

Trinaesta: Širin Ebadi
Nobelova nagrada za mir 2003. dodijeljena je Iranki Širin Ebadi, što je izazvalo negodovanje službenog Teherana. Ebadi je odlucila nastaviti svoj rad. Uloga žene u javnom životu države sve je izraženija. Tako su studentice prošle godine prvi put u povijesti bile brojnije od studenata na sveucilištima. S druge strane, porast sitnog kriminala, a pogotovo ženskog, poput džeparenja i slicnog, uvjetovao je uvodenje ženske postrojbe koja se bavi kriminalitetom žena, o cemu su nedavno izvijestile sve medijske agencije.