(Cambridge MA: Harvard University Press, 2004)

izbor i prijevod: Tomislav Medak

McKenzie Wark, profesor kulturalnih i medijskih studija na New School
University, prošle je godine napisao ovaj Hakerski manifest kao pokušaj
da se suvremena ekonomija, temeljena na pretvaranju informacija u
vlasništvo, sagleda na tragu Marxove analize razvoja kapitalizma kroz
postanak oblika vlasništva i razvoja povijesti kao revolucioniranja
proizvodnih snaga. Hakerski manifest pokušaj je da hakerska klasa, kao
klasa koja omogucuje da novo dode u svijet, ishakira vlastitu klasnu
svijest.

APSTRAKCIJA

[001]
Dvojnik kruži svijetom, dvojnik apstrakcije. Srece država i vojski, kompanija i zajednica, ovise o njoj. Sve suprotstavljene klase, bilo da su vladajuce ili potlacene, štuju nju - a boje je se. Naš svijet je svijet koji se slijepo upušta u novo držeci pritom fige.

[002]
Sve klase se boje te neumoljive apstrakcije svijeta o kojoj ovisi njihova sreca. Sve osim jedne: hakerske klase. Mi smo hakeri apstrakcije. Mi proizvodimo nove pojmove, nova opažanja, nove doživljaje ishakirane iz sirovih podataka. Koji god kôd hakirali, bilo programski jezik, poetski jezik, matematiku ili glazbu, krivulje i boje, mi smo oni koji apstrahiraju nove svjetove. Bilo da se predstavljamo kao istraživaci ili autori, umjetnici ili biolozi, kemicari ili glazbenici, filozofi ili programeri, svaka od tih subjektivnosti tek je fragment klase koja tek, malo po malo, b?t po b?t, postaje svjesna sebe kao takve.

[003]
Pa ipak ne znamo tko smo mi. Stoga Hakerski manifest nastoji manifestirati naša ishodišta, našu svrhu i naše interese. Hakerski manifest: ne onaj jedini manifest, buduci da je u prirodi hakera da unosi razliku naspram drugih, da unosi razliku cak i naspram sebe, tijekom vremena. Hakirati znaci unositi razliku. Hakerski manifest ne može polagati pravo na to da reprezentira ono što se opire reprezentaciji.

[004]
Hakeri stvaraju mogucnost za ulazak novih stvari u svijet. Ne uvijek velebnih stvari, ili cak dobrih stvari, vec novih stvari. U umjetnosti, u znanosti, u filozofiji i kulturi, u svakoj proizvodnji znanja gdje je moguce prikupljati podatke, gdje je iz njih moguce ekstrahirati informaciju i gdje je u toj informaciji moguce proizvesti nove mogucnosti za svijet, postoje hakeri koji hakiraju novo iz staroga. Ono što mi stvaramo dano je kao hipoteka drugima, i interesima drugih, državama i korporacijama koje monopoliziraju sredstva za stvaranje svijeta koja mi sami otkrivamo. Mi ne posjedujemo ono što proizvodimo - ono posjeduje nas.

[005]
Hakeri koriste svoja znanja i svoju domišljatost da bi održali svoju autonomiju. Neki uzmu pare i pobjegnu. (Moramo živjeti s našim kompromisima.) Neki odbijaju uci u kompromis. (Živimo najbolje što možemo.) Precesto oni medu nama koji krenu jednim putem zamjeraju onima koji krenu drugim. Jedna grupa žali za probitkom koji joj nedostaje, druga žali za slobodom koja joj nedostaje da bi slobodno hakirala svijetom. Ono što hakerskoj klasi izmice jest apstraktniji izraz naših interesa kao klase, i toga kako taj interes može ispuniti interese drugih u svijetu.

[006]
Hakeri nisu skloni udruživanju. Cesto nismo spremni zatomiti našu singularnost. Vremena iziskuju kolektivni hak koji ce ostvariti klasni interes temeljen na uklapanju razlika, a ne na prisilnom jedinstvu. Hakeri su klasa, ali apstraktna klasa. Klasa koja stvara apstrakcije i klasa koja je pretvorena u apstraktnu klasu. Apstrahirati hakere kao klasu znaci apstrahirati sam pojam klase. Slogan hakerske klase ne glasi "radnici svijeta ujedinjeni", vec "ustrojstvo svijeta oslobodeno".

[007]
Posvuda vlada apstrakcija, apstrakcija pretvorena u konkretnu apstrakciju. Posvuda ravne linije i ciste krivulje rasporeduju stvari duž složenih, ali ucinkovitih vektora. No, dok obrazovanje poducava što se može proizvesti apstrakcijom, znanje koje je najkorisnije hakerskoj klasi glasi - kako proizvesti same apstrakcije. Deleuze: "Apstrakcije ništa ne objašnjavaju, njih same valja objasniti."*

[008]
Apstrakcija se može otkriti ili proizvesti, ona može biti materijalna ili nematerijalna, ali apstrakcija je ono što svaki hak proizvodi i potvrduje. Apstrahirati znaci konstruirati ravan na kojoj se inace razlicite i nepovezane stvari mogu dovesti u razne moguce odnose. Apstrahirati znaci izraziti virtualnost prirode, uciniti poznatim neki moment njenih mogucnosti, aktualizirati odnos iz beskonacne odnosivosti, manifestirati mnogostrukost.

[009]
Povijest je proizvodnja apstrakcije i apstrakcija proizvodnje. Ono što cini da se život razlikuje od razdoblja do razdoblja jest primjena novih modusa apstrakcija na zadatak othrvavanja slobode iz nužnosti. Povijest je virtualno koje je ucinjeno aktualnim, hak po hak. Povijest je kumulativno kvalitativno diferenciranje prirode kroz njeno postupno hakiranje.

[010]
Iz apstrakcije prirode proizlazi njena produktivnost i njena proizvodnja viška vrijednosti nad i preko nužnosti preživljavanja. Iz tog sve veceg viška vrijednosti nad nužnošcu proizlazi sve veca sposobnost da se hakira, uvijek iznova, proizvodeci daljnje apstrakcije, daljnje produktivnosti, daljnje otpuštanje iz nužnosti - barem potencijalno. Ali nas hakiranje prirode, proizvodnja viška vrijednosti, ne oslobada. Uvijek iznova osovljava se vladajuca klasa koja kontrolira višak vrijednosti nad najnužnijim i namece nove nužnosti onim ljudima koji proizvode ista ta sredstva izmicanja nužnosti.

[011]
Ono što naša vremena cini drugacijim jest pojavljivanje na horizontu mogucnosti novog svijeta, odavno zamišljenog svijeta - svijeta slobodnog od nužnosti. Proizvodnja apstrakcije dosegla je prag gdje, jednom za svagda, može raskinuti okove koje hakiranje drže prikovanim uz zastarjele i nazadne klasne interese. Debord: "Svijet vec posjeduje san o vremenu ciju svijest sada mora steci ne bi li ga zbilja i živio."*

[012]
Pronalazaštvo je majka nužnosti. Dok sve države za proizvodnju svog bogatstva i moci ovise o apstrakciji, vladajuca klasa bilo koje države ima nelagodan odnos prema proizvodnji apstrakcije kroz nove oblike. Vladajuca klasa uvijek nastoji kontrolirati inovaciju i preusmjeriti je u svoje svrhe, lišavajuci hakera kontrole nad njegovim stvaralaštvom i osporavajuci time svijetu u cjelini pravo na upravljanje svojim vlastitim razvitkom.

[013]
Proizvodnja nove apstrakcije uvijek se zbiva medu onima koje od drugih dijeli cin hakiranja. Mi drugi, koji smo ishakirali nove svjetove iz starih, u tom procesu nismo postali stranci za sebe nego klasa za sebe. Iako mi prepoznajemo našu zasebnu opstojnost kao skupina, kao programeri ili umjetnici ili pisci ili znanstvenici ili glazbenici, rijetko te nacine samopredstavljanja vidimo kao puke fragmente cjelovitog klasnog iskustva. Geekovi i freakovi postaju ono što jesu negativno time što ih drugi iskljucuju. Zajedno mi tvorimo klasu, klasu koja sebe kao sebe - i za sebe - tek treba ishakirati u postojanje.

Bilješke
[007] Gilles Deleuze, Negotiations (New York: Columbia University Press, 1995), str. 145.
[011] Guy Debord, Society od the Spectacle (Detroit: Black and Red, 1983), str. 164. [Društvo spektakla (Zagreb: Arkzin, 2000)].