napisao: Vid Jeraj

ULRICH KRIEGER, Early American Minimalism, Walls Of Sound 2, Sub Rosa SR218
Krajem šezdesetih minimalizam u glazbi svojim je repetitivnim karakterom imao velik utjecaj na razvoj elektronske glazbe, a u krajnjoj instanci i na današnji hip-hop, house i techno. Njegovi su predstavnici svjesno primali ne-europske i ne-americke utjecaje, uglavnom indijske klasicne glazbe i africke plemenske, zajedno s tekovinama Fluxusa, želeci stvoriti projekt nove, i samo americke ozbiljne glazbe.
Glazbenik Ullrich Krieger, koji živi i radi u Berlinu, odsvirao je i oživio na saksofonima, elektrici i udaraljkama, svijet skladatelja Phillipa Glassa, Stevea Reicha i Teryja Rileya. Posebno zanimljive i vrsne jesu interpretacije Glassove "1+1", koja se izvodi udarajuci dlanovima povrh stola sve dok vibracije ne stvore kontinuirani ležeci ton; Reichove "Pendulum music", koju izvodi s cetiri mikrofona koji poput vretena od sata kukavice mikrofoniraju u poljima cetiri pojacala; te Glassova "1+1", koja nedavni koncert Ivana Kapeca s delay-pedalom u [mami] stavlja gdje zaslužuje - u kontekst novosti kao ignorantske imitacije prošlosti.

JACK WRIGHT/MICHEL DONEDA/ TATSUYA NAKATANE, from between, soseditions001
Jacka Wrighta su zbog uspjeha u održavanju koncerata pred širom javnosti, nastupima u galerijama, muzejima i kazalištima, radije nego li po podrumima i jazz-klubovima, prozvali Johnnyjem Appleseedom americke improvizirane glazbe. Covjek je prvo završio studij povijesti i predavao na fakultetu nekoliko godina, prije nego li se otisnuo u neizvjesni kulturno-socijalni kontekst kojemu danas pripada. Glazbenici koji sviraju na ovom CD-u iz triju su raznolikih podneblja svijeta, a sretno rješenje svojih istraživanja nalaze u mikrotonalnosti, znacajki europske klasicne avangarde.
Tri improvizacije "hands between hands" (30'11''), "of pipes and roots" (13'37'') i "…open this surface to clouds" (10'36'') nadovezuju se na genezu free-jazza, ali i nude neka nova rješenja. Free-jazz pociva na konceptu energije, zbog kojega ni izvodaci ni publika nikada nisu ni sami sigurni kada je stvar gotova. Ovdje pak glazbenici osluškuju jedan drugoga i improviziraju na osnovu samog glazbenog sadržaja, samog prostora u kojemu je glazba nastala, stvarajuci i napetost - ali u tišini.

SERBOPLOV, Serboplov, B 92 (Aquarius Music), B92CD 210
S koncertom Darkwood Duba izdanja izdavacke kuce osnovane pri Radiju B 92 službeno se distribuiraju i kod nas preko Aquarius Records. Potpuno neocekivano zatekla nas je vijest da je B92 nakon edicije "Serbia Sounds Global" objavio i ovaj CD na kojemu klarinetist Bogdan Rankovic iz La Danza Apocalypsa Balcanica sa svojim komornim gudackim ansamblom izvodi obrade srpske salonske pjesme i kola s pocetka 20. stoljeca. Najzanimljivije je da su aranžmani suzdržani, za razliku od raspašoja Bregovicevog romploatationa.
Nalazimo poznate naslove, poput "Stani, stani, Ibar vodo", "Moravca" i "Oj, Moravo!". Neka se nitko ne ljuti, ali klapa Cambi na svom CD-u "Sve najbolje" eksperimentira s nekoliko netipicnih glazbenih formi za svoje mogucnosti, odlazeci u par navrata u kic. U usporedbi s njima, Serboplov ne izlaze iz okvira koje su si postavili i svirajuci manje, postižu više.

OTOMO JOŠIHIDE, Guitar Solo, Doubtmusic, DMS 101
Ovaj CD zabilježen je uživo na koncertu 12. listopada prošle godine u tokijskom Shinjuku Inn Pitu i vec je distribucijskim kanalima dostupan na CD-u. Rijec je, ipak, o djelu jednog od gurua suvremene japanske glazbe, koji nakon duljeg razdoblja rada s gramofonima opet svira gitaru s kojom se i otisnuo na pozornicu - još prije 25 godina.
Zvuk gitare tako je jasan da neki brojevi zvuce kao da su izvedeni na klaviru, a Otomo uz svoje skladbe izvodi i "Misty" Errolla Garnera i Ellingtonov "Mood Indigo". Tri glasnije improvizacije s efektima u kojima stvara gotovo kristalnu strukturu zvucnog zida ne bi nikoga trebale iznenaditi. CD završava interpretacijom "Lonely Woman", emocionalne balade s kojom je era free-jazza i službeno zapocela unatrag 50 godina. Otomo u tekstu na ovitku izdanja objašnjava kako mu se tijekom izvedbe na mikrofon spustila bubamara. Tako da je zadnja izvedba ustvari - duet.

MONNO, Monno, Sound Implant, SI 009
Monno je improv-noise bend tri Švicarca i jednog Engleza koji žive u Berlinu, a 17. svibnja ocekuje se i njihov koncert u Zagrebu s Jesu, novom grupom Justina Broadericka. Lokacija - KSET. Njihov clan Gilles Aubry prije godinu dana u Melinu je odsvirao koncert sa Same Girl koji se cuo do Funka, a rulja je oko Melinova pješcanika skroz-naskroz podivljala. Iako ga je cekala manje-više izvjesna karijera jazz-saksofonista, pokazao je figu tom potencijalno blistavom statusu i otisnuo se u polja improvizacije s laptopom.
Bas i bubnjevi voze cestom sporog nojza, kao recimo Swansi ili Neurosis, dok su solo-instrumenti u bendu Aubryjeva elektronika i elektricni saksofon Antoinea Chessexa. Saksofon je ozvucen kontaktnim mikrofonima, pa ga se može manipulirati efektima. Neka opca odrednica je eksperimentalni punk, a izgleda da jako vole slušati i japansku glazbu.

TIM BERNE, Diminutive Mysteries (Mostly Hemphill), Winter & Winter, JMT Edition 919 060 - 2
Jedan od najznacajnijih zapisa glazbenih zbivanja sa scene njujorškog Downtowna devedesetih ponovno je u opticaju. Prvotno objavljen za japansko tržište na Polydoru, tvrtki kceri korporacije Universal, nakon kraha kojega je JMT doživio sredinom devedesetih punih je 10 godina camio u skladištu i cekao bolje dane. CD je manifest novoga jazza, predstavlja raskid s tradicijom bluesa kao tematskog materijala za improvizaciju, a autori su izborom instrumenata stvorili potpuno novi zvuk, i naglasili afirmativnu i umjetnicku dimenziju svoga rada.
CD je hommage Juliusu Hemphillu, koji su potpisali Tim Berne i David Sanborn. Hemphill je osnivac World Saxophone Quarteta i najveci soulman afroamericke avangarde. Kako je Sanborn najpoznatiji po ljigavom zvuku saksofona, kojim je obilježio pop-pjesmice osamdesetih i devedesetih, a zbog toga i uzor vecine hrvatskih funky glazbenika, pojava CD-a bila je pravo iznenadenje. Tako su Berne i Sanborn zbog takvog jednog "svetogrda" izgubili tu i tamo pokojeg najvjernijeg obožavatelja. Na CD-u osim njih sviraju i bubnjar Joey Baron, koji se u to vrijeme vec iskalio u malim sastavima Johna Zorna, celist Hank Roberts i gitarist Marc Ducret.

COR FUHLER, Corkestra, Datarecords, Data 044
Svi koji su pomislili da je Corkestra nekakva posveta Sun Ra Arkestra nisu se prevarili. Klavirist i izumitelj novih instrumenata Cor Fuhler osnovao je Corkestra sa sudionicima nizozemske alternativne glazbene scene koja, u grubim crtama, pod istim kišobranom okuplja i punkere i jazzere. Devetoclanom ansamblu nizozemskih glazbenika i glazbenica pridružio se i nekadašnji clan te scene, australski bubnjar Tony Buck, koji danas živi u Berlinu.
U prvih par skladbi "Zand 1" i "Green Peppers" vlada otkacena vodviljska atmosfera, s ugodajem koji bi znao podsjetiti na Captaina Beefhearta, dok se u "Zand 2" Fuhler poigrao sa svim stereotipima bucnih instrumentalnih dionica. Kolektivne improvizacije nadu se u "Zwerfduin", a lijepi puhacki aranžmani u "Dromedaris". Sedam minuta skladbe "Cosinus" jedan je lijepo aranžirani drone koji puhaci poput sudionika u štafeti preuzimaju jedni od drugih.