SKVOT REPORT
Ipak se krece

RAST BROJA BESKUCNIKA ILI LJUDI
KOJI ŽIVE U LOŠIM UVJETIMA
PROPORCIONALAN JE RASTU
BROJA NEISKORIŠTENIH I PRAZNIH
PROSTORA. NAŽALOST U SVIJETU
KAPITALIZMA U KOJEM ŽIVIMO
"SVETO" PRAVO PRIVATNOG
VLASNIŠTVA UVELIKE NADILAZI
PRAVO COVJEKA ZA ODGOVARAJUCIM
DOMOM.

piše: Maja Gujinovic

U zadnjih godinu dana u
hrvatskim medijima sve je više
pažnje usmjereno na skvotove
i skvotere. Iako mediji stavljaju
naglasak na samo "kriminalno"
djelo zauzimanja tudeg
posjeda, a ne ulaze u filozofiju
skvoterskog pokreta, ipak
pomažu u smanjivanju straha
ljudi od nepoznatoga im pojma.
I nedavni pokušaj zauzimanja
stana u Masarykovoj ulici u centru
Zagreba, iako neuspješan, odlican
je nacin za stjecanje korisnog i
prijeko potrebnog publiciteta.
Takve i slicne akcije daju naznaku
nekog šireg skvoterskog pokreta
u Hrvatskoj koji ima svoj cilj i mogli
bi slobodno reci " Ipak se krece!".
Skvotiranje je prastara praksa
koja se kroz razlicite forme
pojavljuje u svim krajevima svijeta.
Jednostavno receno, skvotirati
znaci zauzeti napušteni posjed
bez dozvole vlasnika. Vecina
skvotova su prazne zgrade ili
stanovi u vecim gradovima, ali u
principu skvotirati se može sve od
praznih skladišta, škola, tvornica,
farmi pa cak i crkvi. Od 60-tih
godina prošlog stoljeca skvotiranje
se toliko raširilo da se ne može
više govoriti o izoliranim akcijama
nekolicine pojedinaca vec o
socijalnom i politickom pokretu
velike važnosti, tocnije o cijeloj
jednoj sup-kulturi.
Mogucnosti skvotiranja razlikuju
se od države do države ovisno
o razlicitim zakonima koji se ticu
privatnog vlasništva. Najrašireniji
i najjaci skvoterski pokret postoji
u Engleskoj gdje je zakon
najfleksibilniji. Naime, dok u
vecini zemalja povreda posjeda
spada pod kriminalni zakon, u
Engleskoj je skvotiranje (u zakonu
trespassing) dio gradanskog
zakona; znaci nije zakonit, ali nije
niti ilegalan. Na njega se gleda
kao na obracun dviju strana oko
posjeda u kojem vlasnik mora
pokrenuti parnicu protiv skvotera
na civilnom sudu, a skvoter/i ima/
ju pravo braniti zauzeti posjed.
U Nizozemskoj posjed mora biti
prazan najmanje godinu dana da
bi se mogao "legalno" skvotirati.
U hrvatskom "Zakonu o vlasništvu
i drugim stvarnim pravima"
najslicniji pojam skvotiranju bi
bio oduzimanje posjeda bez
volje posjednika tj. vlasnika. Kad
se tih par clanaka prevede na
svima razumljiv jezik, ispada da
vlasnik ima pravo u roku od 30
dana štititi svoj posjed odnosno
izbaciti skvotere, pozvati policiju
da to ucini za njega ili se obratiti
sudu koji ce to riješiti po hitnom
postupku. Ako skvoteri uspiju
ostati na zauzetom posjedu više
od 30 dana, posjed postaje miran
tj. vlasnik više nema pravo sam
štititi svoj posjed vec samo preko
suda. Ali i tada ce sud odlucitit u
korist vlasnika tako da skvoterima
u Hrvatskoj ostaju jako male
šanse zadržati zauzeti prostor.
Cini se da je jedini izbor traženje
suglasosti vlasnika kao u slucaju
jedinog zagrebackog skvota "Vile
Kiseljak" u Horvacanskoj 32, koji
postoji vec dvije godine. Ta stara
kuca koja izgledom podsjeca na
dvorac nedavno je promijenila
strukturu stanara, ali i dalje
uspješno odolijeva posjetama
policije. Osim "Vile Kiseljak"
u Zagrebu je postojalo u više
navrata nekoliko skvotova koji nisu
bili te srece. Vecina ih je iseljena
(citaj izbacena) od strane policije
ili uništena od strane skinsa.
Puno je razloga zašto ljudi
skvotiraju, ali u nekoj generalnoj
podjeli postoje dvije osnovne
grupacije. Prva bi bila ona
grupacija ljudi koji skvotiraju iz
ciste potrebe za krovom nad
glavom i ciji je jedini izbor skvot ili
ulica. Paradoksalno dok raste broj
beskucnika ili ljudi koji žive u lošim
uvjetima, raste i broj neiskorištenih
i praznih prostora. Nažalost u
svijetu kapitalizma u kojem živimo
"sveto" pravo privatnog vlasništva
uvelike nadilazi pravo covjeka za
odgovarajucim domom.
U drugu grupaciju skvotera
spadaju oni koji vide takav nacin
života kao najbliži nacinu na
koji žele živjeti a koji je daleko
od uniformiranosti života koje
društvo zahtijeva. Osim prostora
za život skvotiranje im omogucuje
i prostor za eksperimentiranje
s alternativnim nacinima
života. Ovakav vid skvotiranja
koji se bazira na društvenoj
i politickoj angažiranosti je u
današnje vrijeme najrašireniji.
U "angažiranim" skvotovima
saživljavaju razliciti projekti kao
što su politicke organizacije,
male tiskare, radikalni casopisi,
centri za žene, razlicite radionice
i terapijske grupe, koji rijetko
kad imaju priliku dobiti prostor
za rad putem službenih kanala.
Skvotirane farme ili zemljišta se
pretvaraju u obradive površine na
kojima se uzgaja organsko voce i
povrce.
Tamo gdje se radi o više
zauzetih zgrada u istoj
cetvrti ili ulici nastaju
skvot zajednice (komune)
u kojima cesto zajedno
žive etnicke manjine i
druge marginalizirane
skupine. Primjer toga
je kopenhagenski skvot
"Christiania" poznat i pod
imenom "Slobodna država
Christiania" koja je od
osnutka 1971.godine stekla
polu-legalni status kao
neovisna zajednica.
Skvot zajednice funkcioniraju
po principu samokontrole
koja je inace dopuštena samo
bogatim vlasnicima. Zgrade
se preureduju i održavaju bez
uplitanja administracije što
ljudima daje osjecaj kontrole
nad svojom okolinom i samim
time osjecaj zadovoljstva sa
samim sobom.
Nažalost, dosta skvotova
brzo propada zbog loše
organizacije i asocijalnog
ponašanja skvotera. Drugi se
pak drže cvrsto u zajednickim
nastojanjima da zadrže
zauzete prostore putem
kolektivnih akcija i kampanja.
Skvotiranje se pokazalo kao
efektan nacin da se ukaže
na špekulacije na tržištu
nekretnina gdje se brojne
napuštene i neiskorištene
nekretnine ostavljaju prazne
dok im ne poraste tržišna
vrijednost, a kasnije ruše i
prodaju da bi se na njihovom
mjestu izgradili poslovni i
trovacki centri (ups trgovacki).
Ovom problematikom, vezano
za grad Zagreb, se bavio
projekt "Platforme 9.81" pod
imenom "Nevidljivi Zagrebvodic
za skvotere" tijekom
2002. i 2003.godine. Prva
faza projekta je ukljucivala
mapiranje vecih napuštenih
prostora koje bi se eventualno
prenamjenili za društvene
svrhe.
Slicnu ideju imala je
i grupica ljudi koji su se
okupili na "Subverzijama"
posvecenim temi skvotiranja u
Zagrebu i održanim u svibnju
2004. u "Vili Kiseljak". Za
razliku od "Platforme 9.81"
njihova akcija je imala za cilj
mapirati manje stambene
prostore, znaci prazne kuce i
stanove koji bi se eventualno
skvotirali ili koji bi služili kao
materijal za sastavljanje
informativne web-stranice o
skvotiranju koja bi pomogla u
demistifikaciji ovog pokreta.
Na taj nacin bi se stvorila
baza za organiziranije i
uspješnije akcije skvotiranja
kojima ce se skvot -kultura
približiti prihvacanju od strane
javnosti.