Novi casopis na novoj sceni

Gradani i gradanke Hrvatske polako uce da u vrijeme globalnog kapitalizma demokracija ne znaci samo višestranacje i izbore, slobodno poduzetništvo i slobodno bogacenje, nego i korporativno novinarstvo i sužavanje mentalnog prostora.

Stvarni masovni mediji žele odvratiti pozornost ljudi. Neka rade nešto drugo, ali neka nama (vodecim ljudima) ne smetaju. Neka svatko postane zaluden profesionalnim sportovima, seks skandalima ili poznatim osobama i njihovim problemima, ili necim slicnim. Bilo cime, samo da nije ozbiljno. A kad pogledate kioske na željeznickoj stanici grada Zagreba ne nadete ni jedan casopis koji bi prelistali, samo Dylan Doga, koji je vec i sam ofucan. Al barem tjera maštu.
I dok posljednjih nekoliko godina i civilne udruge sve više žive po modelu Stranke umjerenog napretka u okvirima moguceg, iz medijskog prostora gotovo da su išcezle tiskovine koje pokušavaju progovoriti o iskustvu drugacijem od onog kodiranog mainstream medijima. A ljudi koji žive takva iskustva postoje i meni je bitno da isfuramo ljude koji nemaju veze s nikakvim tim institucionalnim oblicima, udruženjima, udrugama. Individualci, fotografi, performeri, oni koji nešto pišu ili samo hodaju po ulici i stvaraju svjetove.
A postoji i Clubture, koji pokušava povezati barem neke od njih. Jebeš taj katolicki model žrtve: kafenišeš, kukaš, hejtaš-druge i sebe takvog. Scena postoji, živog medija nema. Klubtura je napravila žestok zamah a akcije nisu pracene medijski ili samo dijelom. OK. Poslikat cemo sami, napisat sami… Zanima me što se dogada par sati dalje ili u neposrednoj blizini, a puno je toga i nemam helikopter.
Odabirem malu, alternativnu, low budget formu. Vjerujem u alternativne kanale kolanja informacija, vjerujem u paralelan život. Ovaj list zamišljam upravo tako - kao razmjenu frend-mejlova ljudi koje znaš ili ceš ih uskoro upoznat.