Roberto Vodanović Čopor kroz performans „Neodoljiva tišina, zavodljiva samoća” spaja umjetnost performansa, izričaja kroz zvuk ili glazbu, haiku poeziju te slikarstvo. U performansu koji realizira Vodanović kreće od prve točke gdje evocira buđenje svojih osjetila, nakon čega se upoznaje s lokalnim: travom, zemljom i drvom. Potom kreće na svojevrsno hodočašće prema sljedećoj postaji gdje piše haiku pjesmu „Sve osim danas daleka je budućnost, dišem polako.” Pjesmu ostavlja obješenu na granu biljke. Nakon toga, odlazi do sljedeće postaje gdje na tri mala platna prstima oslikava apstraktne slike crne pozadine s bijelom linijom. Ostavljajući platna na kamen, odlazi do zadnje postaje gdje ga čeka gitara i pojačalo na kojoj intuitivno improvizira dok oko njega pjevaju ptice, zuje kukci i zriču zrikavci.
Vodanovićev performans narativan je utoliko što govori o njegovom životu. On je umjetnik koji se izražava intuitivno te je u svojem radu direktno povezana sa prirodom, okolišem, u kojem obitava. U performansu svira gitaru s grančicama, zemljom i travama koje nalazi pored sebe. On nalazi svoje duhovno u improvizaciji, igri s instrumentima kojima stvara. Njegova je umjetnost ritual neokaljanog, čistog, djetetove igre. Kako i sam kaže: najbolje stvari se događaju neplanirano. Koristi improvizaciju jer, kako kaže, to iz umjetnika može izvući i nešto više.
Performans „Neodoljiva tišina, zavodljiva samoća” osmislio i izvodi Roberto Vodanović Čopor, snima i editira Kruno Jošt, u produkciji UKE 2023. godine.
Provodi se uz podršku JLS Lovinac i Ministarstva kulture Republike Hrvatske.