Početkom srpnja 2025. godine otvara se u galeriji Rigo u Novigradu izložba Krune Jošta, na kojoj surađuju Muzej-Museo Lapidariumiz Novigrada i Udruga kultura i edukacija iz Lovinca.
Istraživačko-umjetnički projekt ‘Concerto Quieto’, naziva izvedenog iz talijanskog imena za rijeku Mirnu u Istri, jedan je od onih sve prisutnijih suvremenih umjetničkih praksi koje pozivaju na transdisciplinarni pristup u odnosu čovjeka i prirodnog okruženja kojim je moguće, tamo gdje prirodne znanosti tapkaju na mjestu, otvarati nove svjetove i mogućnosti. Takvu praksu godinama primjenjuje Kruno Jošt, multimedijalni umjetnik koji se na svom permakulturnom imanju kod Lovinca u Lici bavi suodnosima znanosti, umjetnosti i održivog razvoja.
Jedan od takvih pristupa je i forma znanstvenog laboratorija kojim Kruno Jošt istražuje kako se kroz medij zvuka kreira remedijacija rijeke, tj. na koji način mikrobi (ne-ljudi) mogu pomoći u razlaganju toksičnog sedimenta rijeke bez nametljivog utjecaja na okoliš.
Sličan pristup primjenjuje i na mikrolokaciji toka i ušća rijeke Mirne. I samo ime govori da to nije ni brza ni prevrtljiva rijeka, no njezino područje obiluje bogatom florom i faunom, te je važna lokacija za seobu, prezimljavanje i gniježđenje ptica vodenih staništa. Bez obzira na to što Mirna (još) nije onečišćena rijeka, zbog erozijskih procesa, otpadnih voda naselja i umjetnih gnojiva iz godine u godinu ugrožava se njezina prirodna biološka i krajobrazna raznolikost.
Zbog unaprijed dogovorene izložbe u Galeriji Rigo, koju prati i ova publikacija, Kruno Jošt posjećuje rijeku Mirnu više puta. Prolazi je od izvora u Kotlima do podno Motovuna, potom od Porte Portona do njezina ulijevanja u Jadransko more, te njezin ornitološki rezervat kod Antenala. Dijelovima se vozio motorom, dijelovima je pješačio, prelazio Mirnu gdje je to bilo moguće, a pokoji put i ulazi u rijeku. Pri tome prikuplja uzorke vode i sedimenta, ostaje sam s rijekom, sluša je, promatra njezine tokove, zapisuje bilješke i pravi fotodokumentaciju. Povratkom u Lovinac, u njegov Centar za kreativna rješenja, Jošt putem mikroskopa promatra mikrosvijet iz sakupljenih uzoraka rijeke Mirne. Na osnovu uvećanih živih ‘slika’ mikroba, izdvaja one u kojima nalazi apstraktne oblike koje prenosi u medij fotografije. Na taj način nevidljiv svijet mikroba postaje vizualna forma koja, naknadnim Joštovim intervencijama, dobiva i zvučnu podlogu – kompoziciju za mikrosvijet rijeke Mirne. Nadahnut saznanjima iz znanstvenih istraživanja o zvučnim frekvencijama koje pogoduju brojevnom rastu ili smanjenju pojedinih mikroorganizama, Jošt stvara kompoziciju za mikrosvijet rijeke Mirne.
Gotovo lirski koncert mikroba, uz pratnju video zapisa usporenog žuborenja Mirne, Joštov Concerto Quieto kao da ne nudi ništa više osim slika i zvukova ‘iznutra’ rijeke. Ne sadrži ljudsku prisutnost, nema odbačenih plastičnih i drugih otpada, nema ni izravne priče o antropocentričnoj zanemarenosti i ranjivosti Mirnina ekosustava. No, ipak je Concerto Quieto suptilno ekološki angažirano djelo koje transformira našu percepciju o naizgled beznačajnim detaljima života prirodnog okoliša. Smještajući nas ‘u rijeku’ omogućuje nam da posredujemo u našim odnosima s Drugima (ne-ljudima), o sustvaranju s onima različitima. Onima nevidljiva oblika i nečujna glasa, što ne znači da ne zaslužuju našu trajnu pažnju i predanost.