„… Grijem vodu u loncu i izlijevam je u tirkizni lavor. Skidam se. Mrak me gleda kroz komadiće prozora koji su ostali nepokriveni krpama. Neugodno mi je. No, nelagoda je izazovna i tjera me da nastavim. Lavor je malen, ne stanem u njega. Dodajem u vodu par cvjetova Gospine trave, pa močim kuhinjsku krpu i cijedim je. Cvjetovi plešu po uznemirenoj površini. Trljam krpu u sapun i umivam noge od gležnjeva prema preponama. Posvećeno. Ova kuća nudi dugačko vrijeme. Ugodno mi je i preplavljena sam zahvalnošću zbog lavora tople vode koja se razlijeva po ispucanom betonskom podu. Svaku nogu njegujem sporo, promatrajući je znatiželjno kao da je vidim prvi put. Ispirem krpu pa ponavljam radnju. Skidam majicu, potkošulju…”
Nikolina Manojlović Vračar (1976.) diplomirala je slikarstvo 2001. godine na nastavničkom smjeru u klasi prof. A. Rašića na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu (mag. art.). Specijalizirala je art terapiju 2024. godine na Sveučilišnom specijalističkom studiju Kreativne terapije pri Sveučilištu J.J. Strossmayera u Osijeku (univ. spec. art. therap.). Status samostalne multimedijalne umjetnice stekla je izlažući samostalno i sudjelujući na skupnim izložbama, baveći se land-artom, urbanim intervencijama i performansima. S godinama postiže zamjetne rezultate i u književnosti i ilustraciji za djecu i mlade. Svoj rad veže za iskustvo skupljanja ljekovitih biljaka koje je naučila provodeći praznike u djetinjstvu u Lici.