„Gubitak intenziteta i raznolikosti zvukova u različitim ekosustavima na svijetu pokazuje zabrinjavajući pad zdrave bioraznolikosti prirode. Nestaje pjev ptica, u potoku je voda presušila, nema lepeta krila. Zvukovi prirodnog svijeta postaju akustični fosili” tvrdi Butorac. Nestajući zvukovi iz prirode su inspiracija za ovaj performans koji će Butorac stvarati za vrijeme trajanja trodnevne rezidencije, snimajući šumove prirode i spajajući u njih glasove nekoliko izumrlih ptica.
Nikolina Butorac (1986., Zagreb) diplomirala je 2012. na odsjeku za Animirani film i nove medije, smjer Novi mediji, pod mentorstvom prof. Andreje Kulunčić. Od 2010. sudjeluje na brojnim skupnim izložbama i festivalima, te u performativnim projektima i umjetničkim radionicama. Koristeći elemente angažirane umjetnosti, stvara oaze ravnopravnih interakcija, u kojima nas različitosti nadopunjuju i oplemenjuju. Važno joj je uključiti odabranu, ali i slučajnu publiku, istražiti granice individualnog i kolektivnog, fizičkog i efemernog, mobilnog i fiksnog. Godine 2015. odlazi na rezidencijalni boravak u Finsku, gdje radi društveno angažirani projekt, instalaciju od biljaka u javnom prostoru grada Raume. Godine 2021. sudjeluje na grupnoj izložbi u galeriji Myymälä2, u Helsinkiju, povodom događaja Relational Art Week, s video radom: Vjerojatnost napora/The Probability of Effort.