Archive for info

Najava: LVP’24

Lovinačke večeri performansa ’24

25. – 31. 7. 2024. godine će se održati Lovinačke večeri performansa (LVP’24) koje će na različitim lokacijama zaseoka Rasoja pored Lovinca, u srcu Like, ugostiti hrvatske umjetnike i umjetnice.

Kroz analizu prošlogodišnjih Lovinačkih večeri performansa uvidjeli smo par interesantnih koncepata kojima želimo obratiti više pozornosti ove godine. Naime, tema koja se protezala kroz razgovore s umjetnicima, a jasno je vidljiva u radu Saše Živkovića „Umjetnik u oporavku” je odmak od (samo)definiranja kroz socijalno i društveno angažirani rad u rad koji je duboko intiman i promišlja odnos sa sebstvom u prirodnom okolišu.

Učestalo se u objavljenim razgovorima na LVP’23 podcastu s umjetnicima osvrtalo na odnos umjetnosti i aktivizma te se pitalo da li je takav rad postao dominantan? U tom smislu taj naizgled autoritativan umjetnički sustav odbacuje samog umjetnika te postaje obilježje umjetnosti bez iskrene ljudske poetike, a moguće i instrument ideologije. Zato smo ove godine izabrali umjetnike i radove koji govore o prožimanju prirode i umjetnika s notom osobne i intimne estetike.

Josip Ivančić – i.j.piNO, performer, likovni umjetnik, glazbenik na alternativnoj kulturnoj sceni poznat je već od početka sedamdesetih godina kada stvara „Mental Spirit Music”. i.j.PINOva pozicija izvan centra te njegovo iskustvo radnika u brodogradilištu Uljanik osiguralo mu je „pravo” na dodatno radikaliziranje u prostoru umjetnosti. Tijekom osamdesetih svoje umjetničke interese ostvaruje u prostoru spajanja medija glazbe, performansa i likovne umjetnosti (alterrock gupa „GustapH y njegovi dobry duhovi”), a od devedesetih javnost ga pozna kao jednog od najprovokativnijih hrvatskih performera, ali i kao alternativnog novo-medijskog eksperimentatora.
Svoj performans „osluškujemo se., jednostavno“ opisuje kao „Spokenword sa zvukom; textove i poeziju provuć kroz i sa zvukom”.

Đanino Božić je umjetnik rodom iz Pule koji živi u Novigradu, u dugogodišnjem opusu djeluje kroz medij crteža, slikarstva, instalacije, ambijenta, grafika, a i performansa. Božićevi performansi odišu likovnošću, a za LVP’24 izvest će performans pod nazivom „Privremene skulpture”. Riječ je ambijentalnoj instalaciji koju čine oblici koje pronalazim u prirodnom okruženju suprotstavljenih u odnose veličina, materijala, boja i oblika , tj. u narative skulpturalnih formi. Na taj način prirodni prostor modificira u svojevrsnu likovnu scenografiju prema lationoameričkom konceptu buen vivir, što u prijevodu nije samo dobar život, nego koncept prirodne ravnoteže i sklada, blizak mnogim starosjedilačkim kulturama.

Metaverzum u univerzumu“ je performans Nikice Jelića iz Gospića koji je po zanimanju matematičar-informatičar. Osnivač je Foto kluba Gospić i autor nekoliko skupnih i samostalnih izložbi fotografija te je osnivača i predsjednik Likovne udruge Lika. Slika akvarelom, pastelom i akrilom, a često koristi crtež i kombinirane tehnike.
Performans „Metaverzum u univerzumu“ satirički aludira na paradoks u kojem se osobe nalaze pomalo izgubljene u budućnosti (sadašnjosti), a koje podsjećaju na likove u filmovima Jacques Tatia. On boravi u prirodnom okolišu, ali je zaokupljen do te mjere u svijetu tehnologije da se ne nalazi ni u jednom pa time i ilustrira pitanje o tome postaje li čovjek Buridanov magarac.

Satira i humor vidljivi su i u performansu Klare Dujmović rođene u Rijeci koja pripada mlađoj generaciji umjetnica. Ono što je pokreće u izražavanju je potraga za načinom materijalizacije neopipljivog, oku nevidljivog, stavljajući naglasak na individualno iskustvo i proces.
Njezin peformans pod nazivom „Palindrom” i „višenje” naglavačke oboje predstavljaju odmak od svakodnevnog doživljaja svijeta. Za osmisliti palindrom u lingvističkom smislu preduvjet je kreativno mišljenje, a uranjanjem u okruženje u obrnutom položaju od onog uobičajenog otvara se prostor za drugačiji doživljaj svakodnevnog čime se otvara put kreativnom mišljenju (“sagledati situaciju iz druge perspektive”).


Rad Nikoline Ivezić i Hrvoje Milića također je duhovita igra dvije individue koje imaju različit/suprotan odnos prema prirodi. Hrvoje Milić rođen je u Slavonskom Brodu, a sudjelovao je na više grupnih, te nekoliko samostalnih izložbi te je objavio 4 knjige. Trenutno živi u Zagrebu i piše prozu, drame i poeziju, te se i dalje bavi slikarstvom. Nikolina Ivezić rođena u Zagrebu diplomirala je na ALU te izlagala na šezdesetak samostalnih i veći broj skupnih izložbi. Osim slikarstvom i skulpturom, bavi se konceptualnom umjetnošću, ilustracijom, grafičkim dizajnom, dizajnom interijera, scenografijom i animiranim filmom. Njihov je performans „HELP /NO” osmišljen je tijekom gradnje kuće u zaseoku Rasoja pored Lovinca te boravka u istoj, a koji im je donio iskustva i promišljanja o prirodi i okolišu koje će prenijeti ovim performansom.

Praksa Ivane Filip proizlazi iz vizualne umjetnosti i proteže se kroz interdisciplinarne radove, preko performansa, rada uživo, videa, fotografije i kombiniranih medija. Ivana je diplomirala na Ekonomskom fakultetu u Zagrebu, na Fontys School of Fine and Performing Arts u Tilburgu, Nizozemskoj te na Gerrit Rietveld Kunst Akademie u Amsterdamu, Nizozemskoj.

Filip o svojem performansu kaže: „Kako se vratiti osobnom poetici, sinesteziji, osobnom odnosu s drugim, kroz dubinu postojanja bića koje gledam i koje me osjeća? „Pričaj s njima“ nastavak je moje dugogodišnje umjetničke prakse i istraživanja usmjerenih na odnos ljudi i ne-ljudi, kroz performans, video, tekst, kombinirane medije i fotografiju. Moja praksa započinje u vizualnim umjetnostima i nastavlja se kroz multidisciplinarne i interdisciplinarne radove u kojima koristim materijale iz znanosti, duhovnosti, aktivizma između ostalog kao i osobna iskustva. Ovaj poziv prilika je da se i sama osvrnem na svoj rad i propitam svoju poetiku te pokušam kroz eksperiment vidjeti prirodu, njena bića, kao one koji jesu, bez komentara, istinske, međupovezane s nama i nas s njima. Kroz ovaj poetski intuitivni rad voljela bih komunicirati s prirodama onako kako smo zaboravili.”



LVP’24 organizira UKE (www.uke.hr) udruga koja u Lovincu djeluje od 2015. godine u i oko prostora Centra za kreativna rješenja. Centra se sastoji od prostora za rezidencijalne boravke umjetnika te permakulturnog prostora s organskim vrtom, domaćim životinjama i samoodrživim prostorom za život. Program je podržan od Ministarstva kulture Republike Hrvatske i općine Lovinac.

Poziv: Lovinačke večeri performansa ’24

Multimedijalni kamp 2024. predstavlja:

LVP23 (Lovinačke večeri performansa ’24.)

Ključne riječi: performans, ruralno, okoliš, priroda, podcast s umjetnicima.

Mjesto: Rasoja pored Lovinca, Lika.

Vrijeme: 25. – 28. 7. 2024. (datumi pojedinačnih performansa biti će objavljivani tijekom srpnja i kolovoza)

Prijave šaljite do 15.05.2024. na: udrugauke@gmail.com

Kroz analizu prošlogodišnjih Lovinačkih večeri performansa uvidjeli smo par interesantnih koncepata kojima želimo obratiti više pozornosti ove godine. Naime, tema koja se protezala kroz razgovore s umjetnicima, a jasno je vidljiva u radu Saše Živkovića „Umjetnik u oporavku”, je odmak od definiranja kroz socijalno i društveno angažirani rad, rad koji šalje socijalno osviještenu poruku, koji promišlja svijet, u rad koji je duboko intiman i promišlja odnos sa sebstvom u prirodnom okolišu.

Učestalo se u objavljenim razgovorima s umjetnicima osvrtalo na odnos umjetnosti i aktivizma te dali je takav rad postao dominantan i u tom smislu autoritativan umjetnički sustav, onaj koji odbacuje samog umjetnika te postaje obilježje umjetnosti bez iskrene ljudske poetike, moguće i instrument ideologije?

Ova bi pitanja dublje željeli istražiti u ovogodišnjim LVP i pozvati umjetnike da pošalju ideje koje se bave poetikom odnosa ljudi i okoliša otkrivajući svoju unutarnju poetiku. Kroz LVP ’24 željeli bi vidjeti kako bi izgledao (i dali može postojati) performans gdje umjetnik djeluje u okolišu a bez idološko/aktivističkih svjetonazora.

Prijave šaljite do 15.05.2024. na udrugauke@gmail.com

U prijavi pošaljite:

1. Ime i prezime, telefon, adresa, e-mail.

2. Kratki CV (do 500 riječi).

3. Opis ideje (do 500 riječi).

4. Motivacija – zašto baš izvedba na LVP24 (do 500 riječi).

5. Link na, ili kratki opis s fotografijom, jednog od do sada izvedenih performansa (ili rada s performativnim elementima).

Prijava se mora sastojati od jednog PDF dokumenta koji nije veći od 5 Mb. Prijave koje ne poštuju uputstva u pozivu nećemo razmatrati.

Udruga kultura i edukacija će ugostiti izabrane performanse u Centru za kreativna rješenja u Rasoji i okolici te organizirati honorar umjetnika po dogovoru te smještaj za vrijeme LVPa u rezidencijalnom prostoru Centra za kreativna rješenja, dok su umjetnici odgovorni za logistiku i troškove puta, prehrane, produkciju i izvedbu performansa.

Prijavom se slažete se da podatke iz prijave koristimo za promidžbu kao i da snimimo i objavimo performanse i sudjelovanje u LVP podcastu.

MMK23 predstavlja: LVP podcast – razgovor sa Suzanom Marjanić i predstavljanje knjige „Umjetnost performansa i kinizam: izvedbena linija otpora”

LVP podcast sa Suzanom Marjanić predstavlja između ostalog knjigu „Umjetnost performansa i kinizam: izvedbena linija otpora” u sklopu Lovinačkih večeri performansa 2023. godine, te završava cijelinu Lovinačkih večeri performansa pregledom i kontekstualizacijom performansa održanih u 2023. godini. Marjanić je znanstvena savjetnica na Institutu za etnologiju i folkloristiku u Zagrebu, gdje su joj glavni interesi proučavanja teorije mita i rituala, kulturna i kritička animalistika te izvedbeni studiji. Za knjigu „Kronotop hrvatskoga performansa: od Travelera do danas” (Bijeli val, Institut za etnologiju i folkloristiku, Školska knjiga, 2014) dobitnica je Godišnje nagrade Hrvatske sekcije AICA i Državne nagrade za znanost. Objavila je šest autorskih knjiga, od kojih su tri posvećene umjetnosti performansa.

Provodi se uz podršku JLS Lovinac i Ministarstva kulture Republike Hrvatske.

MMK23 predstavlja: LVP performans i podcast „Umjetnik u oporavku” – Saša Živković

Saša Živković na Lovinačkim večerima performansa radi maratonski performans – boravi u Centru za kreativna rješenja u zaseoku Rasoja pored Lovinca više dana te taj boravak naziva „post-performans”, performans bez ideološke pozadine. Za vrijeme performansa „Umjetnik u oporavku” Živković se kroz suodnos s prirodnim odmiče od brze i pre-zasitne kulture koja ga okružuje te traži utjehu u sebi i prirodi oko sebe. Odmiče se od davanja razloga, ili traženja krivca i uživa, kako i sam kaže, u trenutku. Njegov performans se odmiče od traženja smisla, i stavlja ga u poziciju budiste – on kroz male dnevne akcije, gotovo rituale, daje smisao svojem životu.

Živković u svojem oporavku, kao i u prošlim radovima na LVP djeluje višeslojno. On kroz proučavanje makrobiotike i kuhanje traži ponovan sklad. Kroz čitanje knjiga na glas u prirodi, čitajući drveću simbolički traži ponovno povezivanje. Čitanjem knjiga poput Divni novi svijet A. Huxleya i 1984 George Orwella on simbolički govori o današnjoj stvarnosti. Odmarajući se od stalne povezanosti s digitalnim on se rekupera.

Njegov je „post-performans” proces individuacije koji vodi prema autonomiji, neovisnosti i sposobnosti preživjeti sam po sebi prilagođavajući se okolišu, zdrav i surađujući odnos ega i sebstva, odnosno svjesnog dijela psihe i njezinog totaliteta. Živković kroz performans pokazuje da je narcizam postao česta značajka osobnosti te problematizira društvene uvjete koji su tome pridonijeli.

Umjetnost je manje zabavna i sve je više opterećujuća, nema estetike, prisutna je nemoć, kaže Živković. Po njemu, njegov se rad sve više približava ne nihilističkom koje želi potpuno ukinuti umjetnost, nego umjetnost približiti nazad čovjeku, odmaknuti je od ideologije.

Sam performans se procesualno nadograđuje i nadopunjuje – Živković tako odluči raditi i maratonske podcaste (točnije pet podcasta koji i sami postaju dijelom maratonskog performansa), gdje pokazuje i daljnje igranje s formom, otvaranje prema mogućnostima. On kreativno izlazi iz stanja stvaranja za druge i postaje stvorenje. Pa tako, kao kraj svojeg maratonskog performansa, bira kuhati makrobiotički ručak i poslužiti sve prisutne.

Provodi se uz podršku JLS Lovinac i Ministarstva kulture Republike Hrvatske.

MMK23 predstavlja: LVP podcast Robert Franciszty

Podcast s Robertom Franciszty o njegovom performansu i općenito umjetničkom djelovanju u sklopu Lovinačkih večeri performansa 2023. godine.

Provodi se uz podršku JLS Lovinac i Ministarstva kulture Republike Hrvatske.

MMK23 predstavlja: LVP performans „Chthulucene – triptih”

Robert Franciszty u performansu „Chthulucene – triptih” odražava ne samo današnje htijenje da se zagušljiva i odumiruća civilizacija zamijeni nekom prirodnijom, nego i egzistencijalnu osobnu bitku s društvom i kulturom današnjice. Franciszty u prvom dijelu triptiha sjedi na stolici s gas maskom na glavi čija je cijev spojena na dvije lončanice. U ruci drži potpuno crnu Rubikovu kocku koju okreće, no na njoj se ništa ne mijenja jer je uvijek kompletno crna. U sljedećoj postaji triptiha, on sjedi za stolom na kojem je vaza s crvenim ružama te na tekst „Voli me, ne voli me” počinje jesti jednu po jednu laticu. Tekst se nastavlja riječima: „Da ili ne; Voli me ne voli me; Rat ili mir; GMO ili ekološka poljoprivreda ;monokultura uma ili bioraznolikost; otpadocen ili Zemlja; deforestacije ili pošumljavanje; priroda, ili kultura politika, ili bioetika; ekonomija ili ekologija, Ili – samo prije stotinu godina sva je naša hrana bila organska.”

Nakon zvona ustaje i odlazi do treće i zadnje postaje triptiha gdje staje na krug soli te u usta uzima vrpcu omotanu svinjskim crijevom koja je vezana za bundu koja visi s mosta iznad suhe rijeke. U tom stavu lagano ljulja ruke dok se ne počinje pljuskati po licu što je sve jače i izraženije. Zaustavlja se na zvuk zvona te klekne u sol, ispušta vrpcu iz usta te odlazi.

Franciszty u naraciji prepunoj simbola, kao što su npr. Rubikova kocka (koju tvorac Ernő Rubik prvotno naziva magičnom kockom), sol kao tvar za pročišćenje, svinjsko crijevo kao pupčana vrpca, i sl. priziva momente alkemije na razini stvarnosti, magije, nadrealnog… Teren na kojem se odvija performans je suh, kamenit te podsjeća na prostor u kojem će ljudi živjeti nakon kataklizme, za koju Franciszty vjeruje da će se neminovno i dogoditi ako civilizacija nastavi zadanim smjerom. Ipak, on u nazivu performansa koristi koncept Donne Haraway „Chthulucene” kojim razmišlja o svijetu koji je „sastavljen od priča koja su još u tijeku i praksi postajanja, u nesigurnim vremenima, u kojima svijet još nije dovršen, ali i nebo se još nije srušilo.”

Performans „Chthulucene – triptih” osmislio i izvodi Robert Franciszty, snima i editira Kruno Jošt, u produkciji UKE 2023. godine.

Provodi se uz podršku JLS Lovinac i Ministarstva kulture Republike Hrvatske.

MMK23 predstavlja: LVP performans „Prirodna inteligencija”

Kruno Jošt u performansu “Prirodna inteligencija” odaje homage svom profesoru sa studija na ALU Zagreb, Ladislavu Galeti. Joštov performans prikazuje vrlo jednostavnu radnju košnje sa ručnom kosom. Jošt kosi u obliku spirale od centra prema vanjskom rubu te se po završetku košnje vrača ka centru spirale odakle je košnja i počela.S jedne strane ovaj čin priziva tradiciju, rad, poljodjelstvo, odnos čovjeka i prirode u prošlim vremenima, no s druge Jošt, kroz sam naziv performansa, sugerira i nešto dodatno. „Prirodna inteligencija” antiteza je danas toliko razvikanoj umjetnoj inteligenciji, pa Jošt kao da jednostavnom radnjom, koju je naučio od svojeg djeda koji je bio poljodjelac, želi reći da priroda ima inteligenciju kojoj treba dati pažnju i poštovanje.

Jošt kosi u obliku spirale referirajući na umjetnike koji je koriste u svojem radu, kao „Spiral Jetty” Roberta Smithsona. No najviše se referira na anegdotu iz Galetinog života gdje ovaj na svojem imanju kosi u obliku spirale (za razliku od uobičajenog načina košnje u obliku pravokutnika) i tako privlači znatiželju prolaznike u selu koji mu prilaze s željom da ga isprave u njegovom djelu, na što im Galeta odgovara „Da nisam kosio ovako, nikada mi ne bi prišli i nikada nebi porazgovarali o tome zašto ovako kosim”.

Joštova spirala je direktan trag koji čovjek ostavlja u odnosu s prirodom te simbolizira život i rast, evoluciju i širenje. Velik broj biljaka i životinja razvija se u nizu obrazaca koji su izravno povezani sa spiralom. Od oblika DNK poznatog kao “dvostruka spirala” do školjki, šišarki i otiska prsta, rasta kose na glavi (tijekom performansa Jošt staje i odaje dužno poštovanje spirali na svojoj glavi).

Simbolizira razvoj, proširenje, rotaciju i napredak – cikličnu prirodu evolucije gdje se ritmovi ponavljaju. Evocira arhetipski put rasta i transformacije, kako fizički tako i duhovno. Spirala je most između harmonije u kozmosu i harmonije u nama — beskonačna rezonanca ili životna energija. Povezanost i sjedinjenje s božanskim i kozmičkim energijama. Revolucije vremena, zvijezda, planeta i načina prirodnog napretka.

Performans „Prirodna inteligencija” osmislio i izvodi Kruno Jošt, u produkciji UKE 2023. godine.

Provodi se uz podršku JLS Lovinac i Ministarstva kulture Republike Hrvatske.

MMK23 predstavlja: LVP podcast – Vodanović Roberto – Čopor

Podcast s Robertom Vodanovićem – Čoporom o njegovom performansu i općenito umjetničkom djelovanju u sklopu Lovinačkih večeri performansa 2023. godine.

Provodi se uz podršku JLS Lovinac i Ministarstva kulture Republike Hrvatske.

MMK23 predstavlja: LVP performans „Neodoljiva tišina, zavodljiva samoća”

Roberto Vodanović Čopor kroz performans „Neodoljiva tišina, zavodljiva samoća” spaja umjetnost performansa, izričaja kroz zvuk ili glazbu, haiku poeziju te slikarstvo. U performansu koji realizira Vodanović kreće od prve točke gdje evocira buđenje svojih osjetila, nakon čega se upoznaje s lokalnim: travom, zemljom i drvom. Potom kreće na svojevrsno hodočašće prema sljedećoj postaji gdje piše haiku pjesmu „Sve osim danas daleka je budućnost, dišem polako.” Pjesmu ostavlja obješenu na granu biljke. Nakon toga, odlazi do sljedeće postaje gdje na tri mala platna prstima oslikava apstraktne slike crne pozadine s bijelom linijom. Ostavljajući platna na kamen, odlazi do zadnje postaje gdje ga čeka gitara i pojačalo na kojoj intuitivno improvizira dok oko njega pjevaju ptice, zuje kukci i zriču zrikavci.

Vodanovićev performans narativan je utoliko što govori o njegovom životu. On je umjetnik koji se izražava intuitivno te je u svojem radu direktno povezana sa prirodom, okolišem, u kojem obitava. U performansu svira gitaru s grančicama, zemljom i travama koje nalazi pored sebe. On nalazi svoje duhovno u improvizaciji, igri s instrumentima kojima stvara. Njegova je umjetnost ritual neokaljanog, čistog, djetetove igre. Kako i sam kaže: najbolje stvari se događaju neplanirano. Koristi improvizaciju jer, kako kaže, to iz umjetnika može izvući i nešto više.

Performans „Neodoljiva tišina, zavodljiva samoća” osmislio i izvodi Roberto Vodanović Čopor, snima i editira Kruno Jošt, u produkciji UKE 2023. godine.

Provodi se uz podršku JLS Lovinac i Ministarstva kulture Republike Hrvatske.

MMK23 predstavlja: Lovinačke večeri performansa

Multimedijalni kamp i ove godine ima niz događanja tijekom ljeta 2023. godine. Treću godinu za redom održavaju se i Lovinačke večeri performansa koje će na različitim lokacijama u prirodi ugostit 5 umjetnika i umjetnica. Ove godine gosti kroz formu performansa reflektiraju na današnjicu iz, i kroz perspektivu ruralnog, graničnog, decentraliziranog, prirodnog, ekološkog, neciviliziranog. Njihov se umjetnički rad kritički odnosi prema idejama i pojmovima progresivnog, tehnološkog, civilizacijskog, digitalnog, umjetnim inteligencijama te transhumanizmu.

Performansi se mogu popratiti uživo na dane datume, ili preko video zapisa koji će bit objavljeni na stranicama Udruge kultura i edukacija (www.uke.hr). Također će biti objavljeni i podcasti sa sudionicima LVP-a gdje možete pogledati razgovor o njihovom radu i odnosu prema ovogodišnjoj temi.

8.7.2023., 18h, zaseok Rasoja.

Roberto Vodanović Čopor: „Neodoljiva tišina, zavodljiva samoća”

Roberto Vodanović Čopor je multimedijalni umjetnik istraživač. Intuitivno istražuje zvuk, riječ, sliku, pokret. Koje je naša pozicija u današnjem svijetu? Koliko nas urbano okruženje i suvremeni način života otuđuje od prirode i samim time od nas samih? Da li razumijemo prirodu, da li ju čujemo, da li ju vidimo, da li ju osjećamo? Ovo su neka od pitanja kojima Vodanović vodi svoj performans.

16.7.2023., 18 h, zaseok Rasoja.
Kruno Jošt: „Prirodna inteligencija – homage Ladislavu Galeti”.

Kruno Jošt magistrirao je na TransArt Institutu u Berlinu, pa preselio u ruralne krajeve pod Velebit kako bi kroz umjetnost istražio što je to suživot s prirodom te kako bi se odmaknuo od civilizacije i „života na traci”. U svojem performansu Prirodna inteligencija odaje homage Ladislavu Galeti, jednom od jakih utjecaja iz vremena studija na Likovnoj akademiji u Zagrebu. Jošt predstavlja prirodnu inteligenciju kao antitezu umjetnoj koja je trenutno posvud aktualna tema.

29.7.2023., 17 h, Smokrić.
Robert Franciszty: „Chthulucene – triptih”.

Robert Franciszty se od 1986. godine bavi pjesništvom, slikarstvom, fotografijom i performansom. U svojim performansima i akcijama tematizira prava životinja, zaštitu prirode, urbanu ekologiju, ekofeminizam i ekoanarhizam pa će tako u triptih-performansu tematizirati razdoblje koje Donna J. Haraway određuje kao Chthulucene. Time sugerira doba kada će se nakon ekološke katastrofe okupiti sve izbjeglice (ljudske i ne-ljudske).

31.7. – 9.8.2023., Rezidencijalni centar Rasoja.
Saša Živković: „Umjetnik u oporavku“.

Saša Živković diplomirao je 1998. na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu, član je HDLU-a Zagreb i LU “Lika“ Gospić, jedan je od osnivača udruge K.V.A.R.K. i galerije „K2“ u Križevcima. Živković će kroz transformativni performans „Umjetnik u oporavku“ istraživati relaciju između sebe i Prirode. Kroz maratonski performans u trajanju od 9 dana, Živković će u rezidencijalnom centru Rasoja (sastavni dio Centra za kreativna rješenja u Lovincu) komunicirati s biljkama, drvećem i životinjama čitajući im i meditirajući u njihovom okružju.

28.8.2023., 18 h, Rezidencijalni centar Rasoja.
Irena Boćkai: „FURSCREEN”.

Photo by Luca Casagrande. Courtesy Cittadella Contemporary.

Fotografija: Luca Casagrande. Courtesy Cittadella Contemporary.

Irena Boćkai je autorica i izvedbena umjetnica u polju performans kazališta i interdisciplinarnim i hibridnim umjetničkim projektima koji izvedbene umjetnosti dovode u relaciju s oblicima šireg društvenog i ekološkog djelovanja. Performans je nadahnut trenutkom susreta između golog filozofa J. Derride i njegovog krznenog mačka. Susret je to koji izaziva nelagodu koja može biti ublažena kada mačka, umjesto u svojoj stvarnoj formi, bude prikazana kao digitalni krzneni entitet (furscreen). Nelagoda možda potpuno izostaje, ali kako kaže autorica, referirajući se na Billa Violu: „Životinja je onda ovdje samo elektronska slika koja izražava otuđenje između čovjeka i prirode.”

31.8.2023., 12 h, Rezidencijalni centar Rasoja.
LVP podcast: razgovor sa Suzanom Marjanić i predstavljanje knjige „Umjetnost performansa i kinizam: izvedbena linija otpora” (HS AICA, Durieux, 2022).

Marjanić je znanstvena savjetnica na Institutu za etnologiju i folkloristiku u Zagrebu, gdje su joj glavni interesi proučavanja teorije mita i rituala, kulturna i kritička animalistika te izvedbeni studiji. Za knjigu „Kronotop hrvatskoga performansa: od Travelera do danas” (Bijeli val, Institut za etnologiju i folkloristiku, Školska knjiga, 2014) dobitnica je Godišnje nagrade Hrvatske sekcije AICA i Državne nagrade za znanost. Objavila je šest autorskih knjiga, od kojih su tri posvećene umjetnosti performansa.

Uz financijsku pomoć: