Tag Archive for internacionalni program

Financiran projekt “Secred Spaces”

Zaklada “Kultura nova” je u okviru Programa podrške 2018 s rokom prijave 21.3.2018. prihvatila financirati projekt “Sacred Spaces”. Prijave koje su zadovoljile formalne uvjete procjenjivalo je nezavisno stručno tijelo, Povjerenstvo za procjenu kvalitete prijava, na temelju skupina kriterija “Prihvatljivost prijavljenoga projekta” i “Kriteriji kvalitete” propisanih za svaku kategoriju u Vodiču za prijavu.

Bodovi za skupinu “Kvantitativni kriteriji” dodijeljeni su automatski isključivo na temelju podataka navedenih u e-prijavnici. Procijenjene prijave rangirane su prema zbroju bodova unutar svake kategorije te su prijave koje se prema zbroju bodova u svakoj kategoriji nalaze iznad praga za financiranje, utvrđenog u skladu s proračunom Programa podrške 2018 s rokom prijave 21.3.2018., predložene za dodjelu bespovratnih sredstava. “Secred Spaces” od ukupno 150 bodova u kategoriji u kojoj je prijavljena dobila je 122 boda.

Međunarodni suradnički projekt “Sacred Spaces” spaja više organizacija i institucija kako bi se oplemenila kreativna suradnje umjetnika i znanstvenika tematski vezana za ljudski doživljaj svijeta, prvenstveno prirode tj. prirodnog okoliša kroz kritičan pogled na današnje tehnološko društvo. Konceptualno, projekt se temelji na brojnim istraživanjima koja pokazuju da postoji komunikacija između različitih biljnih vrsta te da mreža komunikacije nadmašuje mogućnosti suvremen komunikacije današnje IT industrije. Također, postoje brojna istraživanja koja pokazuju kako IT industrija djeluje na socijalno tkivo današnjeg društva, mentalno zdravlje i zdravlje općenito.

“Sacred Spaces” za cilj ima istražiti i kroz kreativan umjetnički proces
predstaviti odnos čovjeka, prirode i tehnologije te kritički propitati odnos industrije, tehnologije i okoliša. Secred Spaces je kreativni odmak od digitalnih svjetova koji u “Offline is New Luxury” kritizira Sherry Turkle, psihologinja s MIT-a. Ona tvrdi da ljudi sve više traže mjesta koja su off-line, koja su privatna, naša i koja nas vračaju “sebi”. “Sacred Spaces” tako istražuje upravo taj prostor, a u suradnji s antropolozima i etnobotaničarima te zajednicama koje aktivno rade na stvaranju takvih prostora. Projekt obuhvaća više predstavljanja u svim zemljama partnerskih organizacija i institucija, kraće rezidencijalne programe koji su transdisciplinarnog karaktera (suradnja umjetnika i znanstvenika), umrežavanje i sastanke s predstavnicima partnerskih organizacija i institucija te izlagačke i izdavačke djelatnosti kao i prisustvovanje simpozijima, sastancima i konferencijama te prezentacijama.

Cilj programa je postići suradnju organizacija i institucija koji s jedne strane spajaju istraživanje i umjetnički rad kroz transdsicplinarne metode, a s druge nude mogućnost rezidencijalnih boravaka, produkcije i izlaganja radova umjetnika koji su surađivali s znanstvenicima na temama okoliša, održivosti, tehnologije i ekologije, specifičnije vezano za etnobotaniku i kreativnost kroz teme “white zones” i “no-tech” zones te kao kreativni busteri posredovne tehnologija u umjetničkoj komunikaciji s okolišem. Pored suradnje cilj je i istraživati i kreirati estetski uvid u naše “Sacred Spaces” – ocrtavanja umjetničkih viđenja odnosa čovjeka, tehnologije i okoliša kroz nestalne i privremene umjetničke radove.

Projekt će se sufinancirati od svakog od partera prema njihovim potrebama i projektnim aktivnostima. Svaki od partera u projektu kreira dio aktivnosti vezan za njihovo i područje, no aktivno radi i na tome da se poveže s drugim organizacijama i institucijama kroz njihove discipline. Projekt se oslanja na tradiciju radova koji se karatkteriziraju kroz nepostojanost i promjenu (npr. Hans Hacke), pa tako i ocrtava suvremena propitkivanja umjetnika u korelaciji antropocentrično-ekocentrično.

Volontiranje u Stuttgartu

Partnerska organizacija Jugendwerk der AWO Württemberg iz Stuttgarta, Njemačka, traži volontere koji bi proveli do godinu dana radeći na kulturnim projektima za mlade. JW je neprofitna organizacija koja se bavi neformalnom edukacijom, interkulturalnim projektima i kampovima za mlade. Njihov je glavni cilj podržati mlade ljude u procesu osobnog i vaninstitucionalnog razvoja i edukacije kako bi se razvile socijalne, interkulturalne i druge vještine. JW želi poboljšati i razviti toleranciju, solidarnost, samopouzdanje i demokratičnost u našem društvu.

Ako ste zainteresirani za volontiranje u Njemačkoj kroz koje će te steći vještine, prijatelje i poznanstva, a kroz financiranje EU koje pokriva vaš put smještaj i čak vam omogućuje džeparac, krenite s istraživanjem o čemu se radi ovdje>> a prijavu pogledajte  ovdje>>

 

 

Ecocentric financiran kroz program Erasmus+

Agencija za mobilnost i programe EU na temelju Odluke o dodjeli financijske potpore za projektne prijedloge u okviru Poziva na dostavu projektnih prijedloga za 2017. g. za program Erasmus+ Ključna aktivnost 1 za područje mladih, rok 06.10.2017. godine prihvatila je projektni prijedlog Ecocentric te mu odobrila financijsku potporu. Projekt se kroz aktivnosti pripreme i održavanja kampa za mlade odvije kroz 7 mjeseci od ožujka do rujna 2018. dok se kamp održava tijekom prva dva tjedna srpnja 2018. godine u Centru za kreativna rješenja, Rasoja, Lovinac. Parteri na projektu su organizacije Jugendwerk der AWO Württemberg iz Njemačke, P.E.CO. Progetti Europei di Cooperazione iz Italije, Biedrība Radi Vidi Pats iz Latvije, SFERA iz Makedonije

Posjeti i sastanci na Srishti univerzitetu, Bangalore

Prilikom posjete Srishti univerzitetu za umejtnost, dizajn i tehnoologiju predstavnici UKE-a umrežili su se sa sudionicima konferencije “Letters to the future”(www.cumulus-srishti201), s predstavnicima RMZ Ecoworld te s ostalim umjetnicima na koji su bili pristuni na Interim programu: Elena Fajt, sa Sveučilišta u Ljubljani, predavač na smjeru modnog dizajna, Thomas Pausz, s Islandske umjetničke akademije, direktor master programa dizajna, SerkanTaycab, nezavisni umjetnik iz Istanbula, jedan od osnivača Recollective umjetničkog kolektiva, Tsuneo Sekiguchi, umjetnik iz Japana, Inye Lee, umjetnica iz New Yorka, Sonal Jain i Mriganka Madhukaillya iz Assama, Indija, osnivači Desire machine kolektiva.

S zaposlenicima Srishti Instituta vodili su se razgovori o mogućim zajedničkim apliciranjima na projekte koji bi doprinijeli razmjeni umjetnika i studenata između UKEa i Srishti instituta. Razgovori i sastanci vodili su se između ostalog i sa Meenom Vari, dekanicom univerziteta, Prakrithy Pradeep, Kumar Amitabh, Arpita Bajpey, Marialaura Gidini, Naga Nandini, Madhuri Rao, Puja Kaul koji su u ulozi suradnika i predavača. Ovi su se razgovori i sastanci vodili  u svrhu razmjene iskustava i ideja za buduće suradnje i projekte.

Umrežavanje s umjetnicima na Interimu i zaposlenima na Institutu odvijalo se tijekom cijelog Interima od 14.11.2017. – 20.12.2017. Kroz istraživanje i rad na terenu ostvareni su kontakti te se umrežilo i s nizom dionika – lokalna zajednica, lokalni proizvođači i farmeri (s područja Avalahalli rezervata, Mr. Sundeep s EIEIO Farme iz Basavenahallija, voditelji projekata permakulture, obnovljivih izvora energija i programa za mlade organizacije Art of Living, iz Kanakapure koji su doprinijeli realizaciji Ecocentric projekta.

 

Izložba Ecocentric u RMZ Ecoworld, Bangalore, Indija

14.12.17. otvorena je u RMZ Ecoworld, Banglaore, Indija, suradnička izložba Ecocentric predvođena umjetnikom Krunom Jošt u kojoj su sudjelovalo 14 studenata Srishti univerziteta za umjetnost, dizajn i tehnologiju i ekologinja Lana Novosel.

Izložba je nastavak rada Krune Jošta na projektu 16 kanala koji financira Ministarstvo kulture te dijela projekta pod nazivom 16 Channel Sound Fertilizer kojim problematizira odnos čovjeka i okoliša kroz satiričnu zamjenu ljudske publike biljnom.

Ova izložba dio je većeg festivala sa izlagačima iz cijelog svijeta pod nazivom Bangalore Fantastic koji se održavao na više lokacija u gradu. Jošt i Novosel radili su suradnički s grupom studenata s Srishti univerziteta te tijekom radionca i predstavljanja gradili rad tijekom 3 tjedna.

C16 u Berlinu

Na poziv berlinskog Institut für Alles Mögliche od 28.3. do 6.4. 2017. održan je kratki rezidencijalni boravak koji se bavio istraživanjem odnosa stvaraoca i njegove publike. Ovaj se odnos postavlja kao okosnica interaktivne zvučne instalalcija “16 Channel Sound Fertilizer” gdje je zvuk suptilni medij informacije između umjetnika i biljaka.

Umjetnik problematizira prije svega naš odnos s okolišem, no i umjetničke sisteme koji su prenatrpani značenjima iz sfera politike, nauke te tržišta pa stoga i više ne djeluju kao umjetnost. Jošt ironično mijenja ljudsku publiku biljnom i tim postupkom otvara novu sferu komunikacije između vrsta. Ova jekomunikacija bitna ako želimo naći zajednički život. No u isto vrijeme ova je komunikacija satira nemogućnosti komunikacije s ljudskom publikom.

Prije otvorenja izložbe u Büro für Bestimmte Dinge, Kruno Jošt je održao prezentaciju koja otvara novi projekt instituta pod nazivom “Project Space Pratcice”. Nakon prezentacije u diskusiji se problematizirao prijedloga gdje se vođenje projektnoga prostora vidi kao forma umjetničke samo-organizacije te discipline čija se estetika nalazi na okosnici individualne ekspresije i korporativnoga poduzetništva.

Ova je izložba izvedena kao dio trogodišnjeg projekta “16 kanala” podražanog od Ministarstva kulture RH. te mu je ovo zadnja godina. Zahvaljujemo inicijativi Nomadisch Grün gemeinnützige GmbH urbanog permakulturalnog vrta  na posudbi dobrog dijela biljaka potrebnog za izložbu.

 

 

Objavljen video produkcije i izložbe “Bliski susreti”

Pogledajte kratki video produkcije i izlaganja suradničkog rada pod nazivom “Bliski susreti” njemačkog umejntika Karl Heinz Jerona i Krune Jošta.

 

CLOSE ENCOUNTERS from GentleJunk on Vimeo.

Izložba “Bliski susreti” koristi OIE kako bi propitivala teme okoliša

 

“Kada bi biljke pričale, što bi nam sve rekle?” Ovo je bilo početno pitanje u suradnji umjetnika Karl Heinz-Jarona iz Berlina i Krune Jošta iz Lovinca koje je urodilo njihovim zajedničkim umjetničkim djelom pod nazivom “Bliski susreti”. Ime dolazi od kultnoga filma “Bliski susreti treće vrste” gdje komunikacija s vanzemaljskim životom počinje jednostavnim slijedom tonova. Slično kao u filmu, i ovdje se pokušava komunicirati jednostavnim zvukom, no ovoga puta s biljkom – krumpirom.

Heinz-Jeron i Jošt kroz dugogodišnji rad s zvukom i analognom elektronikom djeluju u polju inovativnih umjetničkih praski. Jeron je jedan od vodećih berlinskih umjetnika u “primitivnoj” robotici koju koristi kao propitivanje naših normi prema tehnološkom napretku. Jošt je magistrirao nove medijske kulture na berlinskom Trans Art institutu, a djeluje u polju zvuka i multimedije s tematikom okoliša.

Sama skulptura se sastoji od drvenog dijela koje podsjećaju na kulinarski lokalni specijalitet ličke pole i pripadajućeg elektroničkog dijela koji na vrlo jednostavan način kreira komunikacijski portal između krumpira i čovjeka. Kako je krumpir odličan otpornik, u elektroničkom svijetu može poslužiti kao komponenta jednostavnog usklađivača koji s oscilatorom sintetizira zvuk te na taj način samim prolaskom elektrona kroz krumpir mi možemo “čuti” njegovu strukturu. Kada krumpir postavimo na “antene” elektronskog dijela ove skulpture, u različitim omjerima i različiti krumpir proizvesti će različite zvučne sljedove.

U svijetu suvremene umjetnosti ovakvi se radovi nazivaju zvučne skulpture, a za ovu je interesantan detalj da ulazi i u red ekoloških umjetničkih radova stoga što se elektrika za rad zvučnog dijela skulpture dobiva kroz tehnologije obnovljivih izvora energije. Sljedeći razlog leži u tome što skulpturalni dio sačinjava netretirano drvo koje će vremenom istrunuti i pretvoriti se nazad u hranjivu zemlju pa ova skulptura dobiva nestalni, ili privremeni oblik koji je također sveprisutan u našem okolišu. Također, alati za izradu skulpture (bušilice, strugači pile…) nisu pogonjena na fosilna goriva nego je elektrika stvorena pomoću obnovljivih izvora energije.

Kroz spoj tradicije i suvremenog, ovaj se umjetnički rad bavi najaktualnijim pitanjem današnjice – pitanjem klimatskih promjena. Naš odnos prema prirodi, naša nemogućnost komunikacije s njom te naša želja da sve probleme pokušamo riješiti tehnologijom upravo je odraz ovog konfuznog krumpir-robota koji pokušava da progovori, no kao i kod zbunjenog Gregora u Metamorfozi, čuje se samo kliktanje i škripanje.

Djelo je proizašlo iz suradnje umjetnika i znanstvenika za vrijeme rezidencijalnog boravka Karla Heinza Jerona tijekom desetog Multimedijalnog kampa (MMK16) u organizaciji Udruge kultura i edukacija u Centru za kreativna rješenja u Rasoji te u prostorima UKE u Domu kulture Lovinac. Rad se po prvi puta predstavlja publici za vrijeme Dana krumpira u Lovincu u galeriji Doma kulture s otvorenjem 24.9.2016. u 11 h.

Projekt je podržan od Ministarstva kulture RH, općine Lovinac, Agencije za mobilnost i Zaklade za razvoj civilnog društva.

Suradnja na rezidencijalnom boravku tijekom Multimedijalnog kampa

Transdsicplinarna suradnja umjetnika i stručnjaka za elektrotehniku održala se tijekom rezidencijalnog boravka Karla Heinza Jerona u Centru za kreativna rješenja u Lovincu i Rasoji. Suradnja Jerona s  s Ivanom Felipeom Valenciom iz Kolumbije i Krunom Joštom iz Hrvatske rezultirati će u zvučnoj skulpturi namijenjenoj za predstavljanje u galeriji Doma kulture u Lovincu za vrijeme Dana krumpira te će biti jedan od eksponata muzeja krumpira u nastajanju.

MMK16 (Multimedijalni kamp 2016) je poslije gostovanja nizozemskog glazbenika Gijsa Borstlapa, u Lovinac doveo i berlinskoga umjetnika na dvotjedni rezidencijalni boravak u prostre Cenra za kreativna rješenja u Rasoji i atelje UKE u Lovincu. Kao i prošli, i ovaj se rezidencijalni boravak bavi zvukom koji je povezan za prirodom.

Sama skulptura se sastoji od klasičnog drvenog dijela koje podsjećaju na kulinarski lokalni specijalitet ličke pole i pripadajućeg elektroničkog dijela koji na vrlo jednostavan način kreira komunikacijsko sredstvo između krumpira i čovjeka. Kako je krumpir odličan otpornik, u elektroničkom svijetu može poslužiti kao komponenta jednostavnog sekvencera s 5 oscilatora te na taj način samim prolaskom elektrona kroz krumpir mi možemo “čuti” njegovu strukturu.

Ideja da publika “čuje” krumpir suradnički je rad Jerona i Jošta. Oboje umjetnika kroz dugogodišnji rad s zvukom i analognom elektronikom u umjetničkom izražavanju djeluju u polju inovativnih umjetničkih praski. Jeron je jedan od vodećih berlinskih umjetnika u “primitivnoj” robotici koju koristi kao propitivanje naših normi prema tehnološkom. Suradnja elektro tehničara Ivana Felipea bila je također vrlo uspješna te su ideje o dizajnu i samom predstavljanju “pjevanja” uspješno izvedeni kroz zvukove svima nam poznatih iz svijeta ranih modema za internetsku komunikaciju.

Program MMK i C4CS je podržan od Ministarstva kulture RH, općine Lovinac i Zaklade za razvoj civilnog društva.

Lika Kamp u posjeti C4CS

Centar za kreativna rješenja u Rasoji pored Lovinca ugostio je posjetitelje iz Srbije, Nizozemske i Francuske za vrijeme trajanja MMK16 (Multimedijalnog kampa 2016) koji su s zanimanjem pratili predstavljanje projekta voditelja Krune Jošta o ovom umjetničko kulturnom projektu.

Posjetitelji su došli iz obližnjeg LikaCamp2016, projekta koji okuplja hackere iz cijelog svijeta koji su se okupili u ruralnim prostorima Gubavčeva polja pored Gračaca kako bi se kroz tri tjedna zajedničkih radionica i druženja kreirali idejne prostore za ono što voditeljica kampa, Vesna Manojlović, zove “Un-civilisation”.

Više o LikaCampu, gdje su članovi UKE-a te naši volonteri također bili u posjeti, čitajte od sudionika kampa iz Berlina, Dr. Podinskog ovdje>>. Njegov Citiznens Kino “extended cinema” događaj održao se u ruralnom okruženju s zainteresiranim gledateljstvom.