Tag Archive for Platforma za transdisciplinarne prakse

LVP25 – performans – „Folk radovi ili posveta noniću Ivanu“, Josip Ivančić – i.j.piNO

„Folk radovi, ili posveta noniću Ivanu“ je performativni osvrt na prošlost gdje Ivančić izrađuje i donosi već izrađene tradicionalnim načinom radove od grana u nekim tradicionalnim formama i postavlja ih po prostoru, kao magične objekte i podsjećanje na dječje radosti kod djeda na selu i prožimanje s prirodom tog vremena.

Josip Ivančić – i.j.piNO, performer, likovni umjetnik i glazbenik na alternativnoj kulturnoj sceni, poznat je već od početka sedamdesetih godina. O sebi kaže: „Na/prvo, sam bauljao i plazijo po Monte-u, blatnjavih i krvavih koljena i ruku .,i kao i sva dica tog vremena dobivali žberle i kopune, kad si hi zaslužijo ( po kriteriju roditelja ili okoline)…u razumno doba poslali me uz osnovnu školu i na vjeronauk, jer ako nas i nešto posebno ne nauče barem nas ne uče slabom… a tamo nas svećenik Premate i ostali fratri i padreti nisu pipali ni navlačili već s nama se zezali ( korektno po užanci ) i dozvoljavali da igramo loptom oko crikava…dok smo uveče odlazili sa ćakula vidjali da na „ćakule“ dolaze i drugi ,“ il druzi“ ,diskretno…Pokle san s tatom i nonom Ivanom djeljao grane i dela pašture, labore, riza drivo, kola „vodenička“ od ripe na potoku i lokvi.,i…i., A u školi smo imali Domaćinstvo i Tehnički odgoj i vadili se handMade koristeć ordenja…i dotle je Mularija delala Fionde i puškalice i lovila tiće na Višćade…usput se zezao u historijskoj grupi, di smo se gađali glinom i siporexom, fingirajući da delamo historijske građevine…piturivao zidne novine da budem na oku „Žirafi“ umjesto da me nateže za „zulufe., drugijeh puta smo završavali u kantunu ili u „magarećoj klupi“ maještru/ovici na oku…i zaradili žberlu, ravnalom po ruci, kredom šraubom u glavu ako nisi bija hitrooki…a ako si doma reka ili te netko otcinka da si dobija porciju, od roditelja si dobija duplu porciju jer su maještri/ovice u pravu…a lizeći tilifoni i svitleći ekrani nam bili fantazi in futures…i to ča se kvart s kvartom pošorao zbog nečije sestre iz susjednog kvarta ostaje kao lijep pogled i biljeg fer pleja jedan na jednog i nakon toga zajednčki bićerin. Poslije toga je sve krenulo kako je krenulo…na začudan zavojit put… …meni je femily bila funk cijonalna i ostalo je bilo funk cijonalno…i ondak koji K***C ja ovdi išćem/tražim/radim? Jes da sam peder ma nis homić a uz to sam lezbača, jerbo volem žene žene zaljubljeneee… A SVE OVO POLITIČKI najKOREKTNO”.

LVP25 – performans – „Gospina trava“, Nikolina Manojlović Vračar

„… Grijem vodu u loncu i izlijevam je u tirkizni lavor. Skidam se. Mrak me gleda kroz komadiće prozora koji su ostali nepokriveni krpama. Neugodno mi je. No, nelagoda je izazovna i tjera me da nastavim. Lavor je malen, ne stanem u njega. Dodajem u vodu par cvjetova Gospine trave, pa močim kuhinjsku krpu i cijedim je. Cvjetovi plešu po uznemirenoj površini. Trljam krpu u sapun i umivam noge od gležnjeva prema preponama. Posvećeno. Ova kuća nudi dugačko vrijeme. Ugodno mi je i preplavljena sam zahvalnošću zbog lavora tople vode koja se razlijeva po ispucanom betonskom podu. Svaku nogu njegujem sporo, promatrajući je znatiželjno kao da je vidim prvi put. Ispirem krpu pa ponavljam radnju. Skidam majicu, potkošulju…”

Nikolina Manojlović Vračar (1976.) diplomirala je slikarstvo 2001. godine na nastavničkom smjeru u klasi prof. A. Rašića na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu (mag. art.). Specijalizirala je art terapiju 2024. godine na Sveučilišnom specijalističkom studiju Kreativne terapije pri Sveučilištu J.J. Strossmayera u Osijeku (univ. spec. art. therap.). Status samostalne multimedijalne umjetnice stekla je izlažući samostalno i sudjelujući na skupnim izložbama, baveći se land-artom, urbanim intervencijama i performansima. S godinama postiže zamjetne rezultate i u književnosti i ilustraciji za djecu i mlade. Svoj rad veže za iskustvo skupljanja ljekovitih biljaka koje je naučila provodeći praznike u djetinjstvu u Lici.

LVP25 – performans – „Priroda stvari” – Tomislav Brajnović

Brajnovićeva razmišljanja otvaraju važno pitanje: kako suvremeni čovjek doživljava prirodu u eri tehnologije? Odlazak u prirodu postao je referentna točka za mjerenje stupnja tehnološkog otklona, suprotstavljajući se urbanom okruženju koje definira obrazovanje, karijeru i društveni život. Iz te perspektive, priroda postaje mjesto terapije, sporta ili turizma, ali i potencijalni bijeg od digitalizacije, istovremeno noseći i obilježje irelevantnosti i nesudjelovanja u kreiranju „vremena”.

Analitičari razvoja AI ističu da će oni koji se „vraćaju prirodi”, u smislu obrade tla za vlastite potrebe, možda biti izvan tehnokratske elite budućnosti. S druge strane, Žižek dovodi u pitanje idealiziranu sliku prirode, ističući njezinu nepredvidljivost i okrutnost.

Brajnović u svemu tome vidi prostor za djelovanje, polazeći od radikalnog kršćanstva koje mijenja percepciju odnosa s prirodom. Polazište je prekid energetske veze čovjeka s prirodom (Bogom) u Edenskom vrtu, što se manifestiralo kao poremećaj u odnosima među ljudima, životinjama, te negativnim utjecajem na klimu i resurse.

Tomislav Brajnović, rođen 1965. u Zagrebu, započeo je studij na Likovnoj akademiji u Den Haagu. Diplomirao je na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu 1999. godine, a magistrirao je Fine Art na Central St Martins College of Art & Design u Londonu 2003. godine. Izložbama „Puzajući Armagedon” i „Direct Link” te radovima poput „Smrt publike” i „Rat nije prirodno stanje čovječanstva”, Brajnović se okreće konceptu „čovjeka s iskustvom umjetnika”. To je reakcija na promjene u umjetničkoj paradigmi uzrokovane rastom umjetne inteligencije i njezinim utjecajem na subjektivnost. Djeluje u digitalnom prostoru, prebacujući svoju aktivnost u „digitalni oblak”.

LVP25 – performans – „Inokulacija” – Kruno Jošt

Jošt je studirao na ALU Zagreb, Gerrit Ritvield Kunst Akademie Amsterdam i Transart Institut, Berlin. Kroz duboke, lokalno usidrene i transdisciplinarne metode istraživanja, Kruno Jošt promišlja ekološku kontekstualnost s fascinacijom za ulazak u proširene prostorne sekvence i neočekivane vremenske raspone. Slobodno migrirajući s jedne ljestvice na drugu, spaja subjektivne perspektive u nova kolektivna kretanja i zaplete. Na taj način razvio je jedinstvenu umjetničku praksu koja se bavi permakulturom, životom izvan mreže, održivošću i interakcijom između ljudi i „više-nego-ljudi” u polju suvremene umjetnosti. Svojim opsežnim projektima poput „Centar za kreativna rješenja” (C4CS), Lovinac, „Ecocentric” RMZ Ecoworld, Bangalore Indija, „Playing to Microbes”, Kulturhuset Komedianten, Varberg, Švedska i „SoundGarden” BBD, Berlin dosljedno pokazuje duboko razumijevanje i dobro promišljenu poziciju u suvremenoj raspravi o umjetnosti, okolišu i tehnologiji.

Performativni čin, ili praksa prenošenja bolesti zdravoj osobi, umetanjem zaraznog materijala u njihovo tijelo, obično u svrhu izazivanja imuniteta na bolest, je ono čime se Jošt bavi na ovogodišnjem pozivu LVP-a na temu „što je ostalo od prirode” i „što je ostalo od prirodnog”. Jošt identificira što pomaže imunitetu u njegovom neposrednom okruženju, i koji su to prirodni zarazni materijali koje su ljudi unosili u sebe stoljećima, a slijedeći istraživanja i medicinske statistike prema kojima djeca odgojena u polikulturnim malim domaćinstvima, sa stokom hranjenom na prirodan način, imaju bolji imunitet zbog korisnih bakterija koje se nalaze svuda oko njih, za razliku od djece odrasle odvojene od prirode i prirodnog koja su bila lišena tih izloženosti.

LVP25 – performans – „Izdisaj“, Saša Živković

Performans „Izdisaj“ svoje polazište pronalazi u radu Tomislava Gotovca „Udisanje zraka“, kojeg se smatra prvim performativnim aktom u suvremenoj hrvatskoj umjetničkoj praksi. Tomislav Gotovac svojim činom udisanja zraka metaforički slavi slobodu i život s jedne strane, izvodeći ga na Sljemenu u prirodi, a s druge strane možda problematizira pritisak tadašnjeg društvenog sistema i njegovih mehanizama kontrole. Živković, predajući se prirodi i dajući joj kroz izdisaj udahnutog zraka hranu u obliku CO2, također problematizira činjenicu da se u proteklim godinama kontrolni sistem izrazito obrušio na ljudsku respiraciju, prisilom nošenja maski u vrijeme epidemije, do bizarnih ideja da previše ljudi izaziva svojim disanjem globalno zatopljenje.

Saša Živković rođen je 1970. godine u Koprivnici. Diplomirao je 1998. na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu, na Nastavničkom odsjeku, pod mentorstvom Zlatka Kesera i Roberta Emila Tanaya. Član je HDLU-a Zagreb i LU “Lika“ Gospić. Jedan je od osnivača udruge K.V.A.R.K. i galerije „K2“ u sklopu koje se bavi projektima i organizacijom projekata vezanih uz likovnu i vizualnu umjetnost u Križevcima. Kontinuirano samostalno i skupno izlaže od 1995. godine. U dva navrata boravio je na usavršavanju u Leipzigu kroz projekt “One side story“ 2012. i “De/konstrukcija slike“ 2019. godine. Njegov rad uvršten je u likovnu monografiju “Umjetnost Like“. Živi i radi na relaciji Križevci – Gospić – Zadar.

LVP25 – performans – „Rezonantni fosili” – Nikolina Butorac

„Gubitak intenziteta i raznolikosti zvukova u različitim ekosustavima na svijetu pokazuje zabrinjavajući pad zdrave bioraznolikosti prirode. Nestaje pjev ptica, u potoku je voda presušila, nema lepeta krila. Zvukovi prirodnog svijeta postaju akustični fosili” tvrdi Butorac. Nestajući zvukovi iz prirode su inspiracija za ovaj performans koji će Butorac stvarati za vrijeme trajanja trodnevne rezidencije, snimajući šumove prirode i spajajući u njih glasove nekoliko izumrlih ptica.

Nikolina Butorac (1986., Zagreb) diplomirala je 2012. na odsjeku za Animirani film i nove medije, smjer Novi mediji, pod mentorstvom prof. Andreje Kulunčić. Od 2010. sudjeluje na brojnim skupnim izložbama i festivalima, te u performativnim projektima i umjetničkim radionicama. Koristeći elemente angažirane umjetnosti, stvara oaze ravnopravnih interakcija, u kojima nas različitosti nadopunjuju i oplemenjuju. Važno joj je uključiti odabranu, ali i slučajnu publiku, istražiti granice individualnog i kolektivnog, fizičkog i efemernog, mobilnog i fiksnog. Godine 2015. odlazi na rezidencijalni boravak u Finsku, gdje radi društveno angažirani projekt, instalaciju od biljaka u javnom prostoru grada Raume. Godine 2021. sudjeluje na grupnoj izložbi u galeriji Myymälä2, u Helsinkiju, povodom događaja Relational Art Week, s video radom: Vjerojatnost napora/The Probability of Effort.

LVP25 performans – „Kuhanje aaARTa”, Josip Ivančić – i.j.piNO

Kuhanje aaARTa“ je performans gdje Ivančić kuha prisutnima te uz ručak čita i razlaže tekst o umjetnosti.

Josip Ivančić – i.j.piNO, performer, likovni umjetnik i glazbenik na alternativnoj kulturnoj sceni, poznat je već od početka sedamdesetih godina. O sebi kaže: „Na/prvo, sam bauljao i plazijo po Monte-u, blatnjavih i krvavih koljena i ruku .,i kao i sva dica tog vremena dobivali žberle i kopune, kad si hi zaslužijo ( po kriteriju roditelja ili okoline)…u razumno doba poslali me uz osnovnu školu i na vjeronauk, jer ako nas i nešto posebno ne nauče barem nas ne uče slabom… a tamo nas svećenik Premate i ostali fratri i padreti nisu pipali ni navlačili već s nama se zezali ( korektno po užanci ) i dozvoljavali da igramo loptom oko crikava…dok smo uveče odlazili sa ćakula vidjali da na „ćakule“ dolaze i drugi ,“ il druzi“ ,diskretno…Pokle san s tatom i nonom Ivanom djeljao grane i dela pašture,labore, riza drivo, kola „vodenička“ od ripe na potoku i lokvi.,i…i., A u školi smo imali Domaćinstvo i Tehnički odgoj i vadili se handMade koristeć ordenja…i dotle je Mularija delala Fionde i puškalice i lovila tiće na Višćade…usput se zezao u historijskoj grupi, di smo se gađali glinom i siporexom, fingirajući da delamo historijske građevine…piturivao zidne novine da budem na oku „Žirafi“ umjesto da me nateže za „zulufe., drugijeh puta smo završavali u kantunu ili u „magarećoj klupi“ maještru/ovici na oku…i zaradili žberlu, ravnalom po ruci, kredom šraubom u glavu ako nisi bija hitrooki…a ako si doma reka ili te netko otcinka da si dobija porciju, od roditelja si dobija duplu porciju jer su maještri/ovice u pravu…a lizeći tilifoni i svitleći ekrani nam bili fantazi in futures…i to ča se kvart s kvartom pošorao zbog nečije sestre iz susjednog kvarta ostaje kao lijep pogled i biljeg fer pleja jedan na jednog i nakon toga zajednčki bićerin., Poslije toga je sve krenulo kako je krenulo…na začudan zavojit put… …meni je femily bila funk cijonalna i ostalo je bilo funk cijonalno…i ondak koji K***C ja ovdi išćem/tražim/radim Jes da sam peder ma nis homić a uz to sam lezbača, jerbo volem žene žene zaljubljeneee A SVE OVO POLITIČKI najKOREKTNO”.

Poziv: Lovinačke večeri performansa ’24

Multimedijalni kamp 2024. predstavlja:

LVP23 (Lovinačke večeri performansa ’24.)

Ključne riječi: performans, ruralno, okoliš, priroda, podcast s umjetnicima.

Mjesto: Rasoja pored Lovinca, Lika.

Vrijeme: 25. – 28. 7. 2024. (datumi pojedinačnih performansa biti će objavljivani tijekom srpnja i kolovoza)

Prijave šaljite do 15.05.2024. na: udrugauke@gmail.com

Kroz analizu prošlogodišnjih Lovinačkih večeri performansa uvidjeli smo par interesantnih koncepata kojima želimo obratiti više pozornosti ove godine. Naime, tema koja se protezala kroz razgovore s umjetnicima, a jasno je vidljiva u radu Saše Živkovića „Umjetnik u oporavku”, je odmak od definiranja kroz socijalno i društveno angažirani rad, rad koji šalje socijalno osviještenu poruku, koji promišlja svijet, u rad koji je duboko intiman i promišlja odnos sa sebstvom u prirodnom okolišu.

Učestalo se u objavljenim razgovorima s umjetnicima osvrtalo na odnos umjetnosti i aktivizma te dali je takav rad postao dominantan i u tom smislu autoritativan umjetnički sustav, onaj koji odbacuje samog umjetnika te postaje obilježje umjetnosti bez iskrene ljudske poetike, moguće i instrument ideologije?

Ova bi pitanja dublje željeli istražiti u ovogodišnjim LVP i pozvati umjetnike da pošalju ideje koje se bave poetikom odnosa ljudi i okoliša otkrivajući svoju unutarnju poetiku. Kroz LVP ’24 željeli bi vidjeti kako bi izgledao (i dali može postojati) performans gdje umjetnik djeluje u okolišu a bez idološko/aktivističkih svjetonazora.

Prijave šaljite do 15.05.2024. na udrugauke@gmail.com

U prijavi pošaljite:

1. Ime i prezime, telefon, adresa, e-mail.

2. Kratki CV (do 500 riječi).

3. Opis ideje (do 500 riječi).

4. Motivacija – zašto baš izvedba na LVP24 (do 500 riječi).

5. Link na, ili kratki opis s fotografijom, jednog od do sada izvedenih performansa (ili rada s performativnim elementima).

Prijava se mora sastojati od jednog PDF dokumenta koji nije veći od 5 Mb. Prijave koje ne poštuju uputstva u pozivu nećemo razmatrati.

Udruga kultura i edukacija će ugostiti izabrane performanse u Centru za kreativna rješenja u Rasoji i okolici te organizirati honorar umjetnika po dogovoru te smještaj za vrijeme LVPa u rezidencijalnom prostoru Centra za kreativna rješenja, dok su umjetnici odgovorni za logistiku i troškove puta, prehrane, produkciju i izvedbu performansa.

Prijavom se slažete se da podatke iz prijave koristimo za promidžbu kao i da snimimo i objavimo performanse i sudjelovanje u LVP podcastu.

Suradnja LuLika i UKE na osvještavanju važnosti umjetničkih rezidencija

“Umjetničke rezidencije – primjeri dobre prakse” naslov je podcasta koji je objavljen 4. prosinca 2022. godine u suradnji Likove udruge Lika iz Gospića, Udruge UKE Lovinac i Art Inside Out nomadske institucije za rezidencijalne umjetnike u oblasti Halland, Švedska s ciljem da se javnosti na primjerima dobre prakse prikaže utjecaj umjetničkih rezidencija na razvoj kulture, te dobrobiti rezidencijalnih programa za lokalnu i širu društveni zajednicu.

PTP22 spaja UKE iz Lovinca sa LuLika iz Gospića i Bacači sjenki iz Zagreba kroz istraživanje urbanog hiperteksta

UKE iz Lovinca u suradnji s LuLika iz Gospića kroz program PTP22 ugostila je Bacače sjenki iz Zagreba uz financiranje platforme Clubture tijekom 6. – 8. prosinca 2022. Od 17.00 do 20.00 h održavti će se radionica pod nazivom Vaše Zidne novine kroz “čitanja” grada i istraživanja urbanog hiperteksta u prostorijama Likovne udruga Lika, Antuna Mihanovića 6, 53000 Gospić.

Boris Bakal (Bacači sjenki), Kruno Jušt (UKE), Nikica Jelić (Likovna udruga Lika) voditi će radionicu čiji cilj je istražiti dio materijalne i nematerijalne urbane baštine, njezine povijesne i društvene dinamike i konotacije te povezati s gradskim arhitektonskim i graditeljskim naslijeđem, danas i nekad. Na osnovu toga polaznici će napraviti Zidne novine – urbanu instalaciju koja će rezultate našeg istraživanja izložiti ostalim žiteljima Gospića i šire u javnom i dijeljenom prostoru grada.

Pozivamo zainteresirano građanstvo te umjetnike i profesionalce iz Gospića i okolice na interdisciplinarnu radionicu i istraživanje urbanog hiperteksta: materijalne i nematerijalne baštine grada/mjesta, njegovog graditeljskog i arhitektonskog naslijeđa, njegovih ljudskih i povijesnih kontekstualnih dinamika i kontrasta te njegove resursnosti.

O ‘Zidnim novinama’ Bacača sjenki kojima od 2006. arhiviraju zagrebačku urbanu materijalnu i nematerijalnu baštinu te arhitektonsko i graditeljsko naslijeđe – pročitajte i ovdje.

Program “Vaše Zidne novine” se provodi kroz platformu Clubture uz potporu Ministarstva kulture i medija RH, Zaklade Kultura nova, Grada Zagreba – ureda za kulturu i Nacionalne zaklade za razvoj civilnoga društva kroz program Centri znanja.


Partnerske organizacije na projektu su: Udruga Kultura i edukacija – UKE (Lovinac), Likovna udruga Lika (Gospić) , Društveni centar Rojc – Savez udruga Rojca (Pula), Pulska filmska tvornica (Pula), i ARLA – Udruga za promicanje urbane kulture (Đakovo).

Za prijavu molimo ispunite ovaj obrazac: https://forms.gle/Mj6pJah824XNt9T1A

MMK22 predstavlja: “Encyclical”

Perma-encyclical-video-pismo je medijski performans Krune Jošta snimljen tijekom ljeta 2022. u C4CS. Ovaj video performans namijenjen je široj publici kao enciklika, termin koji dolazi od grčkog enkýklios, (“ići u krug”, “okružnica”) tj. dokumenta o važnim stvarima vjere i/ili morala koji u Katoličkoj crkvi Papa šalje kao okružno pismo upućeno biskupima ali i svim vjernicima. Ovo je Perma-enciklika, govori o kulturi – kultiviranje, uzgoj i obrazovanje što dolaze prirodno. Njegovati, poticati ili podržavati, dohranjivati, opća je premisa. Bez obzira radi li se o zemlji ili biljkama, umjetnosti, komunikaciji, zvuku, životu… Indoeuropski korijen kultiviranja je “kwel”, koji je isti i za “kult”, “ciklus”, “čakru” itd. Kotač iz staroengleskog “hwēola”, “hweogola”, wheel od germanskog “hwewlaza”, krug: cyclo, cycloid, cyclone, cyclosis; bicikl, enciklika, epicikl iz grčkog kuklosa, krug, kotač.

Medijski performans “Encyclical” osmislio i izvodi Kruno Jošt, snima Marko te editira Kruno Jošt, u produkciji UKE 2022. godine.

Provodi se kroz Platformu za transdisciplinarne prakse ’22 uz podršku Ministarstva kulture RH i Zaklade Kultura nova.

MMK22 predstavlja: LVP performans „Traži se”

U prvom samostalnom performansu „Traži se” na Lovinačkim večerima performansa, tijekom ljeta 2022. godine, Nikica Jelić nastavlja istraživanje, kritično promišljanje i svoje viđenje o stanju u kulturi u lokalnoj sredini. Video dokumentacija u trajanju 5 minuta i 40 sekundi pokazuje kako Jelić hoda noću šumom s naglavnom lampom i nešto traži. Prateći video uviđamo što to Jelić traži jer kada dolazi do prikladnog drveta on na njega postavlja plakat na kojem piše: ”Traži se KULTURA”.

U performansu Jelić koristi uobičajenu metodu postavljanja  plakata koja se koristi kad izgubimo kućnog ljubimca. No, to uglavnom ne radimo noću. Noć nije slučajno odabrana za ovaj performans. Jelić na mrak odgovara svjetlom, a plakat koristi da ostavi poruku da je kultura izgubljena. Također, na centralnom dijelu plakata stoji natpis  „fotografija nije dostupna“ koji otvara mnoga pitanja: Je li nametnuti izgled kulture njeno pravo lice i jesmo li percipirajući sadržaje koji se predstavljaju kao kulturni zapravo zaboravili kako bi kultura trebala izgledati? Probijajući se kroz mrkli mrak i gustiš s mnogo prepreka potraga ne prestaje. Na kraju videa odlazi strpljivo i koncentrirano  u svoju potragu pokazujući iznimnu upornost i nadu da će pronaći izgubljeno.

Performans “Traži se” osmislio i izvodi Nikica Jelić, snima i editira Kruno Jošt, u produkciji UKE 2022. godine.

Provodi se kroz Platformu za transdisciplinarne prakse ’22 uz podršku Ministarstva kulture Republike Hrvatske i Zaklade Kultura nova.

MMK22 predstavlja: LVP performans „Čitanje Zerzana”

“Čitanje Zerzana” je performans Saše Živkovića održan u ljeto 2022. u C4CS u Rasoji, Lovinac tijekom Lovinačkih večeri performansa. 37 minuta Živković čita tekst Johna Zerzana “Umjetnost na optuženičkoj klupi” (The Case Against Art, 2009.) magarcima koji ga slušaju te na kraju čitanja odlaze. Nakon čitanja teksta u cijelosti Živković također odlazi.

Performansi Živkovića, iako na prvi pogled izgleda da počivaju na formi jednostavne, ili ironične pošalice, imaju sve dublje filozofske temelje. Dok je prošle godine na Lovinačkim večerima performansa po Lovinačkim šumama glasno tražio etiku, ovog je puta etiku Zerzana, njegov primitivizam, koji nije samo puka procjena vrijednost, našao kao inspiraciju za umjetnost koja se odnosi na “ne-ljudsku” publiku. Primitivizam Zerzana magarcima je potpuno jasan, zašto ga onda Živković njima i čita? Ili, posredno čita nama i podsmjehiva nam se? Ili Živkovič Zerzana čita na glas da ga sam razumije, a u društvu magaraca?

U mogućnostima iščitavanja i leži težina umjetničkog djela ovog performansa – umjetničkog izražaja kojeg i sam Zerzan kritizira. Živković se tijekom čitanja i sam par puta nasmije kristalnoj jasnoći kritike, u autoironiji, u shvaćanju besmisla ovog čina, ili smisla ove ironije.

Performans “Čitanje Zerzana” zamislo i izvodi Saša Živković, snima i editira Kruno Jošt, u produkciji UKE 2022. godine.

Provodi se kroz Platformu za transdisciplinarne prakse ’22 kroz pomoć Ministarstva kulture RH.i Zaklade Kultura nova.

Put prema ublažavanju patnje – boravak Keith Whytea u rezidenciji C4CS

Keith Whyte iz Dublina živi i djeluje u Oaxaco, Meksiko. Keith je glazbenik no i intenzivno djeluje kao računalni i mrežni analitičar kroz rad na komunikacijskim potrebama društvenih organizacija od 1991. kada je vodio dial-up Bulletin Board System i FidoNet čvor. Godine 2011., nakon neformalnih razgovora o mogućnostima mobilne mreže u zajednici s Peterom Bloomom (kasnije će postati suosnivač Rhizomatice), radio je s umjetnicom Minervom Cuevas iz Mexico Cityja i instalirao probne GSM (2G telefonija) bazne stanice otvorenog koda kao dio Minervinog rada u Contemporary Art Archipelago u Turkuu, Finska i The Global Contemporary u ZKM Karlsruhe, Njemačka. Keith trenutačno radi kao tehnološki koordinator Rhizomatice čija je misija podržati zajednice u izgradnji i održavanju komunikacijske infrastrukture u vlastitom vlasništvu kroz kombinaciju regulatornog aktivizma i reforme, kritičkog odnosa prema tehnologiji i razvoju decentralizirane telekomunikacijske infrastrukture te izravnog uključivanja i sudjelovanja zajednice u timu od početka GSM projekta zajednice.

Tijekom boravka u C4CS rezidenciji, koju je proveo s partnericom Penelope, Keith Whyte piše: “Od prije mnogo godina vjerujem da se put, ako postoji, prema poboljšanju kvalitete iskustva za sva živa bića oslanja kao temelj na otvorenost, istini i poštenju u svim aspektima življenja. U ranim danima digitalne komunikacijske tehnologije pomalo sam naivno vjerovao da će “internet” biti čarobni lijek za postizanje gore navedenog. U današnje vrijeme, kada se internet jasno pokazao kao dvosjekli mač, rado bih promijenio gornji klišej u možda realističniji put prema ublažavanju patnje. U kolovozu 2022. posjetio sam C4CS motiviran željom da vidim kako se permakulturna farma odnosi na ove koncepte poštenja u životu (izvan mreže) i poštenja u komunikaciji (proširujući se na biljke i životinje kao i ostale ne-ljudske stanovnike).”

Program rezidencijalnih boravaka u C4CS podržan je od Općine Lovinac, Ministartsva kulture RH te Zaklade Kultura nova.

Poziv – LPN

LPN je namijenjen umjetnicima koji kroz formu performansa žele reflektirati sliku današnjice iz, i kroz, perspektivu ruralnog, graničnog, decentraliziranog, prirodnog, ekološkog, neciviliziranog, ne-ljudskog.

Performansi se održavaju tijekom kolovoza 2022. u prirodnom okruženju Lovinca i reproduciraju se putem platformi za digitalni prijenos informacija. Forma LPN-a je u participativnom osmišljavanju izvedbenih tema, gdje grupa sudionika kroz diskusiju i zajednička promišljanja informira umjetnika o idejama, porivima, svjetonazorima i prilikama da ad-hoc iznese vlastito viđenje diskutiranog kroz formu izvedba. Informacije, multimedijske izvedbe, kolektivne izvedbe, novo-medijske izvedbe su dobrodošle sve dok je njihova produkcija omogućena kroz ekološka rješenja.

Prijave šaljite na udrugauke na gmail dot com s naznakom:

Ime, prezime, ideja za nastup i željeni termin.

CEA će vas ugostiti i u skladu s tim organizirati honorar umjetnika, smještaj i logistiku prema potrebama produkcije.

S. Živković izodi performans “EPRE”.

Program se provodi uz financijsku pomoć Ministarstva kulture RH te Zaklade Kultura nova.

Invitation: Lovinac Performance Nights

IMG_0257

Culture and Education Association (CEA) opens a call for LPN – Lovinac Performance Nights.

The cultural and artistic manifestation is intended for artists who want to reflect the image of today through the form of performance and trough the perspective of rural, decentralized, natural, ecological. Performances are held during July and August 2022 in and around Lovinac in a natural environment and are reproduced through platforms for digital transmission of information.

The form of LPN is in the participatory design of performance themes, where a group of participants through discussion and joint reflections inform the artist ideas, impulses, worldviews and opportunities to ad-hoc present their own view of the discussed through the form of a performance. Informances, multimedia performances, collective performances, new media performances are welcome as long as their production is accessible by the modes of nature friendly applications.

Send you applications to udrugauke at gmail dot com stating:

Name, surname, idea for performance and preferred dates.

CEA will host you and accordingly arrange artist fee, accommodation and logistics.

Saša Živković in 2021. performance Etika!

LPN are implemented through the Platform for Transdisciplinary Practices ’22 program under Multimedia Camp 22 running since 2006. through assistance of Ministry of Culture Croatia and Foundation Kultura Nova.

CALL for artist in residency with family/relationship at C4CS, Lovinac, Croatia

Artist in residency with family/relationship is a call for artist that can bring a family member(s) or partners to spent artist residency with them. In this way when artist is working on the project family or partners don’t have to suffer separation, and together can relax and enjoy living and working together. This can bring encouragement and warmness, house atmosphere and cosines to artistic endeavour. At the same time art works and research can be done without need to look for extra money to support living, without being separate from the family members, parters, etc.

WHAT DO WE PROVIDE?

– two weeks to 1 month residency;

– travel costs (budget travel for 2 people);

– basic living costs (food, accommodation, pocket money);

– equipment at the residency space (basic and digital sound equipment, video camera, DIY electronics and tools, etc…).

WHAT ARE WE LOOKING FOR

– people that are flexible, well intended and can support our mission;

– proactive, independent people;

– artist that express in transdisciplinary manner, have environment and ecology in mind, use range of media, love to explore and experiment;

– people that can volunteer in the association;

– possible presentation and artist talk at local gallery, local radio station, podcast…

– people that are under 30 years of age from EU;

  • car or other vehicle is a plus.

DEADLINE

Sent us application until 26th March 2022. (12:00).

Application MUST consist of one PDF with:

1. CV – 300 words max;

2. motivation – 500 words max;

3. project or artistic venture, idea, proposal or research idea and methods of execution – 500 words max;

4. 3 direct links (max) to previous projects/research (sound, video, photos, blog entries, etc)

LOCATION

Lovinac is a small mountain village near mountain of Velebit that separates Dalmatian coast and continent of Croatia. It is one hour from coastal city of Zadar, as well as from Plitvice lakes. It is situated in pristine nature, surrounded with wild life, rivers, lakes, mountains, caves and woods. Population is mainly agriculture orientated. Lovinac has Culture and Information Center with big and small halls for different project presentations, post office, church, doctor and dentist, small shop and a bar. There is a lake 7 km away, and seaside is 35 km away. Residency is at Center for Creative Solutions that is 2 km from the center of the village. C4CS is an artistic/living project by Culture and Education Association members. Residency is at a house that consists of living/sleeping room, small study/office, kitchen and toilet/shower. Heating is by the wooden stoves. C4CS is situated some 5 minutes walk away from the residency, and consists of permaculture farm with garden, chickens, ducks and donkeys and is off-the-grid.

MORE INFO

Residency is running under Platform for Transdisciplinary Practices program 2021- 2022 in Lovinac, Croatia. Program is run by Culture and Education Association (www.uke.hr). For more information and questions pls. write to udrugauke@gmail.com

MMK21 predstavlja: LVP

Lovinačke večeri performansa

Kulturno umjetnička manifestacija namijenjena je umjetnicima koji žele kroz formu performansa odraziti sliku današnjice iz perspektive ruralnog, graničnog, decentraliziranog, prirodnog, ekološkog. Održavaju se tijekom srpnja, kolovoza i rujna 2021. godine u Lovinačkom zaseoku Rasoja u prirodnom ambijentu te su reproducirane putem platformi za digitalno prenošenje informacija.

Forma LVP je u participativnom osmišljaju tema performansa gdje grupa sudionika kroz diskusiju i zajedničko promišljanje daje umjetniku ideje, impulse, svjetonazore i mogućnosti da ad-hoc iste večeri predstavi vlastito gledanje na diskutirano kroz formu performansa. Zato su i dobrodošli in-formansi, multimedijalni performansi, kolektivni performans, novo-medijski performansi…

Provodi se kroz Platformu za transdisciplinarne prakse ’21 kroz pomoć

MMK21 predstavlja: Ambasadori polinatora

REZIDENCIJALNI BORAVAK – Nadine Schuller – 25. – 27.7.’21

Nadine je začetnik i voditelj projekta Ambasadori polinatora koji želi osnažiti više pčelara i drugih građana da postanu aktivni ambasadori oprašivača te da se rad na očuvanju učini pristupačnijim i uključivijim. Građani koji se brinu za okoliš zaslužuju osnaživanje na svim razinama.


26.7.’21. 10h – Lovinac, Rasoja 10, Centar za kreativna rješenja

Nadine će tijekom boravka u Lovincu održati javne radionice pod nazivom “POLLINATING PROJECTS” u trajanju 4 h

Ciljevi radionice:

  1. Osjećat ćete se ovlaštenima uključiti svoju lokalnu zajednicu u očuvanje oprašivača kroz pčelarstvo
  2. Steći ćete svijest o zaštiti oprašivača
  3. Uvest ćete se u regulatorni okvir kojim se uređuju stanje očuvanosti
  4. Razmijenit ćete ideje o tome kako pčelari imaju koristi od raznolikosti oprašivača.

Provodi se kroz Platformu za transdisciplinarne prakse ’21 kroz pomoć

EEII19

Eksperimentalne elektronske intervencije ugostile su 20.7.2019. učesnike iz više zemalja. EEII19 dio je Multimedijalnog kampa 2019. i održava se u Centru za kreativna rješenja, Lovinac.

Nastupili su “Beluga” iz Zagreba, Tin Dožić i Kruno Jošt (elektroakustika, improvizacija), DJ Robert Radaman (Zagreb/Križevci) te Stergios Melios iz Grčke (poezija) i Federico Zaltron iz Italije (body rythm). Također nastupili su i žonglerski par iz Grčke i Finske.

EEII19 je održan uz financijsku pomoć Agencije za mobilnost, Zaklade Kultura nova te Ministarstva kulture RH.