LVP podcast sa Suzanom Marjanić predstavlja između ostalog knjigu „Umjetnost performansa i kinizam: izvedbena linija otpora” u sklopu Lovinačkih večeri performansa 2023. godine, te završava cijelinu Lovinačkih večeri performansa pregledom i kontekstualizacijom performansa održanih u 2023. godini. Marjanić je znanstvena savjetnica na Institutu za etnologiju i folkloristiku u Zagrebu, gdje su joj glavni interesi proučavanja teorije mita i rituala, kulturna i kritička animalistika te izvedbeni studiji. Za knjigu „Kronotop hrvatskoga performansa: od Travelera do danas” (Bijeli val, Institut za etnologiju i folkloristiku, Školska knjiga, 2014) dobitnica je Godišnje nagrade Hrvatske sekcije AICA i Državne nagrade za znanost. Objavila je šest autorskih knjiga, od kojih su tri posvećene umjetnosti performansa.
Provodi se uz podršku JLS Lovinac i Ministarstva kulture Republike Hrvatske.
Saša Živković na Lovinačkim večerima performansa radi maratonski performans – boravi u Centru za kreativna rješenja u zaseoku Rasoja pored Lovinca više dana te taj boravak naziva „post-performans”, performans bez ideološke pozadine. Za vrijeme performansa „Umjetnik u oporavku” Živković se kroz suodnos s prirodnim odmiče od brze i pre-zasitne kulture koja ga okružuje te traži utjehu u sebi i prirodi oko sebe. Odmiče se od davanja razloga, ili traženja krivca i uživa, kako i sam kaže, u trenutku. Njegov performans se odmiče od traženja smisla, i stavlja ga u poziciju budiste – on kroz male dnevne akcije, gotovo rituale, daje smisao svojem životu.
Živković u svojem oporavku, kao i u prošlim radovima na LVP djeluje višeslojno. On kroz proučavanje makrobiotike i kuhanje traži ponovan sklad. Kroz čitanje knjiga na glas u prirodi, čitajući drveću simbolički traži ponovno povezivanje. Čitanjem knjiga poput Divni novi svijet A. Huxleya i 1984 George Orwella on simbolički govori o današnjoj stvarnosti. Odmarajući se od stalne povezanosti s digitalnim on se rekupera.
Njegov je „post-performans” proces individuacije koji vodi prema autonomiji, neovisnosti i sposobnosti preživjeti sam po sebi prilagođavajući se okolišu, zdrav i surađujući odnos ega i sebstva, odnosno svjesnog dijela psihe i njezinog totaliteta. Živković kroz performans pokazuje da je narcizam postao česta značajka osobnosti te problematizira društvene uvjete koji su tome pridonijeli.
Umjetnost je manje zabavna i sve je više opterećujuća, nema estetike, prisutna je nemoć, kaže Živković. Po njemu, njegov se rad sve više približava ne nihilističkom koje želi potpuno ukinuti umjetnost, nego umjetnost približiti nazad čovjeku, odmaknuti je od ideologije.
Sam performans se procesualno nadograđuje i nadopunjuje – Živković tako odluči raditi i maratonske podcaste (točnije pet podcasta koji i sami postaju dijelom maratonskog performansa), gdje pokazuje i daljnje igranje s formom, otvaranje prema mogućnostima. On kreativno izlazi iz stanja stvaranja za druge i postaje stvorenje. Pa tako, kao kraj svojeg maratonskog performansa, bira kuhati makrobiotički ručak i poslužiti sve prisutne.
Provodi se uz podršku JLS Lovinac i Ministarstva kulture Republike Hrvatske.
