|
|
Mi smo prva generacija u
povijesti ljudskog roda koja će izgubiti više znanja nego što će ga stvoriti Ako znanost postaje kraljicom, tada je ovo trenutak za stvarnu republikansku revoluciju Što
je u nekog "igrača" znanstvena šupljina veća, to je, takoder, veća i
njegova potreba da se diči pripadnošću "timu znanstvenika". Vjerojatno
je arogantan način razmišljanja, u toj skupini ljudskog društva, prihvaćen kao
siguran način preživljavanja i zaštite od eventualnih slobodnih mislioca - od
onih znanstvenika koji razmišljaju drukčije i koji su zbog toga protjerani iz
njihove "znanosti". Zahvaljujući naivnu pozitivizmu, takva znanost nema
ograničenja u svom djelovanju. Vjesnik, 8. travnja, 2004. Sjetva kukuruza i poštivanje propisa: hoćemo li zbog ekonomskih razloga zatvoriti oči i zanemariti zakon Kako
postoji opravdana sumnja da bi uvezeno sjeme hibridnog kukuruza korporacije "Pioneer" Vjesnik, 29. ožujka, 2004. Skupa jeftina hrana: ubitačna kombinacija znanstveničke umišljenosti i ignorancije Jeftina hrana učinila je Amerikance bogatim. Iako u glavi Amerikanca još postoji vizija pašnjaka i goveda kako pasu, stvarnost koja ga okružuje potpuno je drukčija. Goveda su vezana u nastambama, bez mogućnosti kretanja, hranjena pažljivo proračunatim krmnim smjesama od kokošjeg otpada i narančastih pilula. Seoska idila Amerike pretvorila se u smrdljive tvornice hrane. Više... Vjesnik, 26. ožujka, 2004. Poljoprivreda orijentirana prema profitu kao jedinom načelu ima katastrofalne posljedice Degradacija okoliša uzrokovana poljoprivrednim aktivnostima covjeka imala je daleko vece znacenje za propast starih civilizacija od Mezopotamije do Mezoamerike, no što se prvotno mislilo. Ako bolje pogledamo povijest vidjet cemo da je propast svake civilizacije uvjetovana ne samo politickim razlozima, nego i promašajima i propašcu poljoprivredne politike. Više... Ne dam znanosti da mi određuje budučnost ako je ta budučnost u potpunosti neizvjesna Vjesnik, 14. ožujka, 2004. Nataša Kovačić: Nestanku čovijeka pridonjet će takvi poput akademika Radmana Novi list, 28. veljače, 2004. U demokraciji jedino mediji imaju moć da takvim oholim znanstvenicima u lice skrešu što ih ide. Inače, znanost je zbog svoje uske specijalizacije u krizi. Znanstveniku pojedincu nedostaje cjelovit (holistički) pristup problemu. U nas je čak i timski rad znanstvenika različite specijalnosti (neophodno za holistički pristup) nemoguć. Naprosto stoga što su hrvatski znanstvenici takve veličine da ne podnose druge veličine pored sebe. Više... Da bi put GMO-a bio slobodan dovoljno je u nekoj zemlji kupiti "utjecajnog" političara ili znanstvenika Vjesnik, 24. veljače, 2004. Europska unija je petogodišnji moratorij zamijenila zakonskim propisima o opsežnom, obveznom označavanju hrane s genetski modificiranim organizmima, kao i sustavom koji nalaže praćenje određenoga genetski modificiranog proizvoda od polja do stola. U tom sporu EU je dobio prvu rundu, jer će takvo obvezno, detaljno obilježavanje imati isti učinak kao i moratorij. Kanada i SAD kao glavni izvoznici, praktički nisu u stanju zadovoljiti složene zahtjeve označavanja i praćenja porijekla genetski modificirane sirovine. Više... GM hrana: Iritantni su i stil i argumenti akademika Kućana Vjesnik, 21. veljače, 2004. Unosom jednog gena iz jedne bakterije tla (Bacillus thuringiensis) u stanicu kukuruza, taj novonastali, tzv. Bt-kukuruz dobiva sposobnost proizvodnje jedne potpuno nove bjelančevine insekticidna djelovanja. Osim ostalih još neproučenih mogućih ucinaka, ta bjelančevina štiti kukuruz od napada štetnika, što i jest bila prvobitna namjera znanstvenika. Medutim, to je i jedna potpuno nova bjelančevina, koja, otkad postoji ljudska vrsta, nikada nije bila u hranidbenom lancu čovjeka. Nemoguće je predvidjeti kako će ljudski organizam prihvatiti tu novu bjelančevinu (a ne gen) u hrani. Više... Visi li sudbina banana republike nad Hrvatskom? Vjesnik, 7. studenog, 2003. Članstvo u WTO-u nije nam donijelo ništa dobro, a bojim se niti ono u NATO-u neće. U svojoj povijesti imamo divan primjer Dubrovačke Republike, koja je mudrom politikom opstala izmedu Otomanskog Carstva i Mletačke Republike, ili u novije vrijeme danas više ne tako popularnu Titovu politiku nesvrstanih - politika opstanka između velesila SAD-a i SSSR-a. Je li Švicarska manje cijenjena, ili više ugrožena što nije članica WTO-a, NATO-a i EU-a? Više... Genetičko inženjerstvo nigdje neće nahraniti gladne. Vjesnik, 6. studenog, 2003. Uskoro se pokazalo, da prehrana stanovništva gotovo isključivo sojom ima katastrofalni učinak za zdravlje nacije. Zbog visokog sadržaja fitata soja sprječava upijanje željeza i cinka, te nije dobar izvor kalcija. Sojino mlijeko korišteno kao zamjena majčinom u djece je uvjetovalo pojavu slabokrvnosti, slabih kostiju, pokvarenih zubi, hormonalnih poremećaja i pothranjenosti. Visok sadržaj estrogena u zrnu soje, u djece hranjene pretežno sojom uvjetuje preranu spolnu zrelost. Više... Čovjek je dirnuo u nešto što mu nije bilo dopušteno. Vjesnik, 01.listopada, 2002. Akademik Adolf Dragičević i ostali hrvatski pobornici genetički modificirane hrane, vjerojatno ne znaju da se genetičko inženjerstvo temelji na znanstveno netočnoj i zastarjeloj "Centralnoj dogmi" Francisa H. Cricka (1958.) da se nasljedna informacija prenosi od DNA, preko RNK do bjelančevine. Ne bih želio biti koban prorok, ali bojim se da je vrijeme od početka komercijalnog uzgoja genetički modificiranih usjeva do danas prekratko, te da čovječanstvo još nije otkrilo kobne posljedice koje već postoje, ali još nisu zamjetne i prepoznatljive. Više... Vrsni znanstvenici na potpuno pogrešnu putu. Vjesnik, 30.rujana, 2002. Tvrdnja akademika Dragičevića da "nema probitka od obrazovanja stečena učenjem od prošlosti" je apsurdna, a njegovo ustrajanje na revolucioniranju znanosti neodrživo... Ono o čemu akademik Adolf Dragičević sanja, da sveučilišta budu u funkciji novih društvenih močnika, u zapadnom svijetu već je stvarnost... Financijska potpora privatnih korporacija pojedinim istraživačkim projektima koji se provode na sveučilištima sve je snažnija. Naoko poželjno, međutim, sveučilišta i znanstvenici time gube slobodu znanstvenog iznošenja postignutih rezultata. Od njih se često zahtijeva da promijene ili ne objave dobivene rezultate, ako nisu u skladu s interesom onoga tko takva istraživanja financira. Više...
|
| |||
|
| |||||
|
| |||||