GM HRANA I ALERGIJE

Marijan Jošt

Prisjetimo se samo da je ne tako davno, prema vijestima agencije France Presse (30. sijećnja 2001.), Bosna odbila donaciju od 44 tisuce tona američkog GM kukuruza StarLinka vrijednu 4 milijuna US$, usprkos američkom uvjeravanju da se ovaj kukuruz koristi za ljudsku i stočnu hranu.
Američka Agencija za zaštitu okoliša EPA je StarLink kukuruzu izdala dozvolu samo za stočnu hranu zbog, u kukuruz, ugrađenog gena koji kontrolira sintezu bjelančevine insekticidnog djelovanja označenog kao Cry9C. Ova bjelančevina, otkriveno je, može izazvati alergijske reakcija u ljudi.

Povremeno Hrvatskoj nedostaje kukuruza i on se uvozi. Zbog niže cijene StarLink kukuruza, može se pretpostaviti da se taj kukuruz pojavio, ili ce se pojaviti i na hrvatskom tržištu. No to će biti teško utvrditi, jer Hrvatska, iako ima Zakon o hrani, još uvijek nema pravilnike koji reguliran promet hranom sa sastojcima GMO, pa prema tome nema niti evidencije uvoza takvih proizvoda. Velika je vjerojatnost da zbog slabe prođe u bescjenje nudenog StarLink kukuruza, Hrvatska još uvijek uvozi onaj isti kukuruz koji Bosna nije htjela preuzeti niti kao poklon! Također, teško je povjerovati da ce takav kukuruz u nas biti namijenjen samo hranidbi stoke (samo za to ima dozvolu), pogotovo ako se radi o pošiljci nenamjerno pomiješanog konvencionalnog i GM kukuruza.

Još se uvijek vode diskusije jeli sporni Cry9C protein alergen ili nije, te treba li danu dozvolu za StarLink kukuruz ukinuti, ili ju naprotiv proširiti i na ljudsku hranu. U međuvremenu (Reuters, 28. studenog 2000.) saznajemo da je 44 američkih građana zatražilo lijecničku pomoč nakon što su jeli hranu koja je sadržavala StarLink kukuruz.

Marc Kaufman u 'Washington Post' (19 ožujka 2001.) piše: "Grace Booth (35), nedugo nakon što je s kolegicama na poslu završila obrok, počela je osjećati vrućinu i svrbež. Usnice su joj natekle, dobila je proljev i teškoće s disanjem. Hitna pomoć ju je otpremila u bolnicu s dijagnozom anafilaktickog šoka. Dobila je injekciju protu-alergijskog lijeka i Benadryl tablete, te se nakon par sati oporavila i napustila bolnicu. Budući da je u tortiljama koje je jela bio kukuruz i budući da su testovi na druge alergene bili negativni, ona je posumnjala na StraLink kukuruz i stupila u kontakt s Agencijom za hranu i lijekove. Ta je agencija primila 48 sličnih prijava, a 35 od njih još je pod istragom Centra za kontrolu i prevenciju bolesti. Rezultat ovih istraživanja mogao bi imati ogroman učinak na budućnost genetički izmijenjene hrane."

'Washington Post' nadalje iznosi slučaj Keith Finger iz Floride, koja je podnijela tužbu protiv firme Aventis, vlasnika patenta na StarLink kukuruz. Petnaest minuta nakon obroka i ona je osjetila ozbiljne alergijske reakcije: bolove u želucu, proljev, svrbež po cijelom tijelu, otekao joj je jezik i imala je teškoće s disanjem - sve simptomi anafilaktickog šoka. Keith tvrdi: "Umrla bi da je izostala hitna liječnička intervencija." Kasnije je utvrdila da je u tortiljama koje je jela bio StarLink kukuruz. U razgovoru s pravnim zastupnikom firme Aventis, ponudila je da izvrše pokus, t.j. da ona ponovo pojede obrok koji sadrži StarLink kukuruz, kako bi se potvrdila njena sumnja o uzročniku alergije. Iako prvotno zainteresiran, predstavnik Aventisa je kasnije odbio takav pokus. Keith Finger kaže: "Zastrašujuče je da ljudi mogu imati alergijsku reakciju na nešto za što čak nemaju saznanja da se nalazi u hrani koju jedu." Dr. Karl Klontz, epidemiolog iz Administracije za hranu i lijekove (FDA) iznosi: "Nastavljamo pratiti te ljude i dobiti što je više mogućih medicinskih informacija."

U Americi zbog trovanja hranom godišnje u bolnici završi 325 tisuća, a umire 5 tisuća ljudi. Od toga 80% oboljenja prouzročeno je virusima ili drugim patogenima koje znanost danas nije u stanju niti identificirati. 'New York Times' (18. ožujka 2001.) iznosi da je, prema podacima Centra za kontrolu bolesti (CDC), hrana odgovorna za dvostruko veći broj oboljenja u SAD no što se to još nedavno smatralo. Uočljiva je vremenska podudarnost ovog podatka s uvodenjem GM hrane u hranidbeni lanac Amerikanaca. Za sada nije uspostavljena nikakva veza između ove dvije pojave. Možda ona i ne postoji, no ova sumnja nije nikada znanstveno provjerena.

U časopisu 'Nature' (2001. vol. 409) objavljena su radovi znanstvenika N.T. Perna i J.A. Eisena sa rezultatima sekvencioniranja genoma bakterije Escherichia coli soj O157:H7. Ovaj soj bakterije javio se u SAD-u 1982. godine u zaraženim hamburgerima. Od 1.387 gena utvrdenih u E. coli O157:H7, funkcija 338 gena je nepoznata, a pripada skupini koja je vjerojatno ostatak genoma faga (bakterijski virus). Taj soj bakterije E. coli izgleda da je horizontalnim prijenosom usvojio i odredene toksicne gene bakterije Shigalla, kao i plazmide s faktorima virulencije. Dr. Mae-Wan Ho, (pored Vandane Shive drugi trn u oku zagovornika genetickog inženjerstva, Ronalda Baileya) sa suradnicima u casopisu 'Microbial ecology in health disease' iznosi, da se sada kad su podaci sekvencioniranja E. coli dostupni javnosti, može postaviti ozbiljno pitanje: "Nije li pojava soja O157:H7 E. coli posljedica horizontalnog prijenosa gena uzrokovanog genetickim inženjerstvom?"

Istovremeno Agencija za hranu i lijekove (FDA) općenito smatra da izmedu transgenih i prirodnih biljaka nema bitne razlike. "Mi smo uvjereni u sigurnost hrane koja je na tržištu," kaže James Maryanski, koji je u Agenciji zadužen za nadzor biotehnologije (CBS News, 13. ožujka 2001.) Međutim, pitanja biotehnologije u SAD-u regulira osam različitih agencija prema 12 različitih zakona. Ti su zakoni stari 30, 40 pa i 50 godina, dakle iz vremena su kad još nije bilo biotehnologije, pa Andrew Kimbrell - zastupnik udruge potrošaca 'Centar za sigurnost hrane' kaže: "Slučaj StarLink kukuruza samo je upozorenje da federalni zakon o sigurnosti hrane ne regulira biotehnologiju efikasno, što opet nije u interesu ni potrošaca niti industrije." I dok Kimbrell traži oznacavanje hrane s transgenim sastojcima, kao što se to provodi u mnogim europskim državama, Maryanski tvrdi: "Postojece americko zakonodavstvo ne daje nam pravo da, zato što potrošaci žele takvu informaciju, naložimo provedbu označavanja hrane s GM sastojcima."

Profesorica Ann Clark sa Sveučilišta u Guelphu, Kanada, u 'Toronto Staru' (12. ožujka 2001.) piše: "U javnim sredstvima informiranja prestižni znanstveni analitičari naglašavaju odsustvo vjerodostojnog znanstvenog svjedočenja o procjeni sigurnosti GM hrane kao i utjecaja GM usjeva na okoliš. Prema rezultatima pretrage baza podataka Jose Dominga iznesenim u časopisu 'Science' (lipanj 2000.) samo osam recenziranih znanstvenih članaka obrađuje pitanja sigurnosti genetički izmijenjene hrane. Od toga samo su četiri stvarni hranidbeni pokusi, a od njih tri izvedena od stručnjaka transnacionalne korporacije Monsanto.

^ Nazad