„Folk radovi, ili posveta noniću Ivanu“ je performativni osvrt na prošlost gdje Ivančić izrađuje i donosi već izrađene tradicionalnim načinom radove od grana u nekim tradicionalnim formama i postavlja ih po prostoru, kao magične objekte i podsjećanje na dječje radosti kod djeda na selu i prožimanje s prirodom tog vremena.
Josip Ivančić – i.j.piNO, performer, likovni umjetnik i glazbenik na alternativnoj kulturnoj sceni, poznat je već od početka sedamdesetih godina. O sebi kaže: „Na/prvo, sam bauljao i plazijo po Monte-u, blatnjavih i krvavih koljena i ruku .,i kao i sva dica tog vremena dobivali žberle i kopune, kad si hi zaslužijo ( po kriteriju roditelja ili okoline)…u razumno doba poslali me uz osnovnu školu i na vjeronauk, jer ako nas i nešto posebno ne nauče barem nas ne uče slabom… a tamo nas svećenik Premate i ostali fratri i padreti nisu pipali ni navlačili već s nama se zezali ( korektno po užanci ) i dozvoljavali da igramo loptom oko crikava…dok smo uveče odlazili sa ćakula vidjali da na „ćakule“ dolaze i drugi ,“ il druzi“ ,diskretno…Pokle san s tatom i nonom Ivanom djeljao grane i dela pašture, labore, riza drivo, kola „vodenička“ od ripe na potoku i lokvi.,i…i., A u školi smo imali Domaćinstvo i Tehnički odgoj i vadili se handMade koristeć ordenja…i dotle je Mularija delala Fionde i puškalice i lovila tiće na Višćade…usput se zezao u historijskoj grupi, di smo se gađali glinom i siporexom, fingirajući da delamo historijske građevine…piturivao zidne novine da budem na oku „Žirafi“ umjesto da me nateže za „zulufe., drugijeh puta smo završavali u kantunu ili u „magarećoj klupi“ maještru/ovici na oku…i zaradili žberlu, ravnalom po ruci, kredom šraubom u glavu ako nisi bija hitrooki…a ako si doma reka ili te netko otcinka da si dobija porciju, od roditelja si dobija duplu porciju jer su maještri/ovice u pravu…a lizeći tilifoni i svitleći ekrani nam bili fantazi in futures…i to ča se kvart s kvartom pošorao zbog nečije sestre iz susjednog kvarta ostaje kao lijep pogled i biljeg fer pleja jedan na jednog i nakon toga zajednčki bićerin. Poslije toga je sve krenulo kako je krenulo…na začudan zavojit put… …meni je femily bila funk cijonalna i ostalo je bilo funk cijonalno…i ondak koji K***C ja ovdi išćem/tražim/radim? Jes da sam peder ma nis homić a uz to sam lezbača, jerbo volem žene žene zaljubljeneee… A SVE OVO POLITIČKI najKOREKTNO”.