Robert Franciszty u performansu „Chthulucene – triptih” odražava ne samo današnje htijenje da se zagušljiva i odumiruća civilizacija zamijeni nekom prirodnijom, nego i egzistencijalnu osobnu bitku s društvom i kulturom današnjice. Franciszty u prvom dijelu triptiha sjedi na stolici s gas maskom na glavi čija je cijev spojena na dvije lončanice. U ruci drži potpuno crnu Rubikovu kocku koju okreće, no na njoj se ništa ne mijenja jer je uvijek kompletno crna. U sljedećoj postaji triptiha, on sjedi za stolom na kojem je vaza s crvenim ružama te na tekst „Voli me, ne voli me” počinje jesti jednu po jednu laticu. Tekst se nastavlja riječima: „Da ili ne; Voli me ne voli me; Rat ili mir; GMO ili ekološka poljoprivreda ;monokultura uma ili bioraznolikost; otpadocen ili Zemlja; deforestacije ili pošumljavanje; priroda, ili kultura politika, ili bioetika; ekonomija ili ekologija, Ili – samo prije stotinu godina sva je naša hrana bila organska.”
Nakon zvona ustaje i odlazi do treće i zadnje postaje triptiha gdje staje na krug soli te u usta uzima vrpcu omotanu svinjskim crijevom koja je vezana za bundu koja visi s mosta iznad suhe rijeke. U tom stavu lagano ljulja ruke dok se ne počinje pljuskati po licu što je sve jače i izraženije. Zaustavlja se na zvuk zvona te klekne u sol, ispušta vrpcu iz usta te odlazi.
Franciszty u naraciji prepunoj simbola, kao što su npr. Rubikova kocka (koju tvorac Ernő Rubik prvotno naziva magičnom kockom), sol kao tvar za pročišćenje, svinjsko crijevo kao pupčana vrpca, i sl. priziva momente alkemije na razini stvarnosti, magije, nadrealnog… Teren na kojem se odvija performans je suh, kamenit te podsjeća na prostor u kojem će ljudi živjeti nakon kataklizme, za koju Franciszty vjeruje da će se neminovno i dogoditi ako civilizacija nastavi zadanim smjerom. Ipak, on u nazivu performansa koristi koncept Donne Haraway „Chthulucene” kojim razmišlja o svijetu koji je „sastavljen od priča koja su još u tijeku i praksi postajanja, u nesigurnim vremenima, u kojima svijet još nije dovršen, ali i nebo se još nije srušilo.”
Performans „Chthulucene – triptih” osmislio i izvodi Robert Franciszty, snima i editira Kruno Jošt, u produkciji UKE 2023. godine.
Provodi se uz podršku JLS Lovinac i Ministarstva kulture Republike Hrvatske.
Kruno Jošt magistrirao je na TransArt Institutu u Berlinu, pa preselio u ruralne krajeve pod Velebit kako bi kroz umjetnost istražio što je to suživot s prirodom te kako bi se odmaknuo od civilizacije i „života na traci”. U svojem performansu Prirodna inteligencija odaje homage Ladislavu Galeti, jednom od jakih utjecaja iz vremena studija na Likovnoj akademiji u Zagrebu. Jošt predstavlja prirodnu inteligenciju kao antitezu umjetnoj koja je trenutno posvud aktualna tema.
Marjanić je znanstvena savjetnica na Institutu za etnologiju i folkloristiku u Zagrebu, gdje su joj glavni interesi proučavanja teorije mita i rituala, kulturna i kritička animalistika te izvedbeni studiji. Za knjigu „Kronotop hrvatskoga performansa: od Travelera do danas” (Bijeli val, Institut za etnologiju i folkloristiku, Školska knjiga, 2014) dobitnica je Godišnje nagrade Hrvatske sekcije AICA i Državne nagrade za znanost. Objavila je šest autorskih knjiga, od kojih su tri posvećene umjetnosti performansa.
