„Privremene skulpture” je performativna izrada ambijentalne instalacije koju čine oblici koje Božić pronalazi u prirodnom okruženju koje postavlja u narative skulpturalnih formi. Na taj način prirodni prostor modificira u svojevrsnu likovnu scenografiju prema lationoameričkom konceptu buen vivir, što u prijevodu nije samo dobar život, nego koncept prirodne ravnoteže i sklada, blizak mnogim starosjedilačkim kulturama.
Archive for događaj
LVP24 performans: Ivana Filip, Pričaj s njima
Filip o svojem performansu kaže: „Kako se vratiti osobnoj poetici, sinesteziji, osobnom odnosu s drugim, kroz dubinu postojanja bića koje gledam i koje me osjeća? „Pričaj s njima“ nastavak je moje dugogodišnje umjetničke prakse i istraživanja usmjerenih na odnos ljudi i ne-ljudi, kroz performans, video, tekst, kombinirane medije i fotografiju. Moja praksa započinje u vizualnim umjetnostima i nastavlja se kroz multidisciplinarne i interdisciplinarne radove u kojima koristim materijale iz znanosti, duhovnosti, aktivizma između ostalog kao i osobna iskustva. Ovaj poziv prilika je da se i sama osvrnem na svoj rad i propitam svoju poetiku te pokušam kroz eksperiment vidjeti prirodu, njena bića, kao one koji jesu, bez komentara, istinske, međupovezane s nama i nas s njima. Kroz ovaj poetski intuitivni rad voljela bih komunicirati s prirodama onako kako smo zaboravili.”
LVP24 performans: Josip Ivančić – i.j.piNO, osluškujemo se., jednostavno
Josip Ivančić – i.j.piNO, performer, likovni umjetnik, glazbenik na alternativnoj kulturnoj sceni poznat je već od početka sedamdesetih godina kada stvara „Mental Spirit Music”. i.j.PINOva pozicija izvan centra te njegovo iskustvo radnika u brodogradilištu Uljanik osiguralo mu je „pravo” na dodatno radikaliziranje u prostoru umjetnosti. Tijekom osamdesetih svoje umjetničke interese ostvaruje u prostoru spajanja medija glazbe, performansa i likovne umjetnosti (alterrock gupa „GustapH y njegovi dobry duhovi”), a od devedesetih javnost ga pozna kao jednog od najprovokativnijih hrvatskih performera, ali i kao alternativnog novo-medijskog eksperimentatora.
Svoj performans „osluškujemo se., jednostavno“ opisuje kao „Spokenword sa zvukom; textove i poeziju provuć kroz i sa zvukom”.
LVP24 performans: Klara Dujmović, Palindrom
Satira i humor vidljivi su i u performansu Klare Dujmović rođene u Rijeci koja pripada mlađoj generaciji umjetnica. Ono što je pokreće u izražavanju je potraga za načinom materijalizacije neopipljivog, oku nevidljivog, stavljajući naglasak na individualno iskustvo i proces.
Njezin peformans pod nazivom „Palindrom” i „višenje” naglavačke oboje predstavljaju odmak od svakodnevnog doživljaja svijeta. Za osmisliti palindrom u lingvističkom smislu preduvjet je kreativno mišljenje, a uranjanjem u okruženje u obrnutom položaju od onog uobičajenog otvara se prostor za drugačiji doživljaj svakodnevnog čime se otvara put kreativnom mišljenju (“sagledati situaciju iz druge perspektive”).
LVP24 performans: Nikica Jelić, Metaverzum u univerzumu
„Metaverzum u univerzumu“ je performans Nikice Jelića iz Gospića koji je po zanimanju matematičar-informatičar. Osnivač je Foto kluba Gospić i autor nekoliko skupnih i samostalnih izložbi fotografija te je osnivača i predsjednik Likovne udruge Lika. Slika akvarelom, pastelom i akrilom, a često koristi crtež i kombinirane tehnike.
Performans „Metaverzum u univerzumu“ satirički aludira na paradoks u kojem se osobe nalaze pomalo izgubljene u budućnosti (sadašnjosti), a koje podsjećaju na likove u filmovima Jacques Tatia. On boravi u prirodnom okolišu, ali je zaokupljen do te mjere u svijetu tehnologije da se ne nalazi ni u jednom pa time i ilustrira pitanje o tome postaje li čovjek Buridanov magarac.
Najava: LVP’24
Lovinačke večeri performansa ’24
25. – 31. 7. 2024. godine će se održati Lovinačke večeri performansa (LVP’24) koje će na različitim lokacijama zaseoka Rasoja pored Lovinca, u srcu Like, ugostiti hrvatske umjetnike i umjetnice.
Kroz analizu prošlogodišnjih Lovinačkih večeri performansa uvidjeli smo par interesantnih koncepata kojima želimo obratiti više pozornosti ove godine. Naime, tema koja se protezala kroz razgovore s umjetnicima, a jasno je vidljiva u radu Saše Živkovića „Umjetnik u oporavku” je odmak od (samo)definiranja kroz socijalno i društveno angažirani rad u rad koji je duboko intiman i promišlja odnos sa sebstvom u prirodnom okolišu.
Učestalo se u objavljenim razgovorima na LVP’23 podcastu s umjetnicima osvrtalo na odnos umjetnosti i aktivizma te se pitalo da li je takav rad postao dominantan? U tom smislu taj naizgled autoritativan umjetnički sustav odbacuje samog umjetnika te postaje obilježje umjetnosti bez iskrene ljudske poetike, a moguće i instrument ideologije. Zato smo ove godine izabrali umjetnike i radove koji govore o prožimanju prirode i umjetnika s notom osobne i intimne estetike.

Josip Ivančić – i.j.piNO, performer, likovni umjetnik, glazbenik na alternativnoj kulturnoj sceni poznat je već od početka sedamdesetih godina kada stvara „Mental Spirit Music”. i.j.PINOva pozicija izvan centra te njegovo iskustvo radnika u brodogradilištu Uljanik osiguralo mu je „pravo” na dodatno radikaliziranje u prostoru umjetnosti. Tijekom osamdesetih svoje umjetničke interese ostvaruje u prostoru spajanja medija glazbe, performansa i likovne umjetnosti (alterrock gupa „GustapH y njegovi dobry duhovi”), a od devedesetih javnost ga pozna kao jednog od najprovokativnijih hrvatskih performera, ali i kao alternativnog novo-medijskog eksperimentatora.
Svoj performans „osluškujemo se., jednostavno“ opisuje kao „Spokenword sa zvukom; textove i poeziju provuć kroz i sa zvukom”.

Đanino Božić je umjetnik rodom iz Pule koji živi u Novigradu, u dugogodišnjem opusu djeluje kroz medij crteža, slikarstva, instalacije, ambijenta, grafika, a i performansa. Božićevi performansi odišu likovnošću, a za LVP’24 izvest će performans pod nazivom „Privremene skulpture”. Riječ je ambijentalnoj instalaciji koju čine oblici koje pronalazim u prirodnom okruženju suprotstavljenih u odnose veličina, materijala, boja i oblika , tj. u narative skulpturalnih formi. Na taj način prirodni prostor modificira u svojevrsnu likovnu scenografiju prema lationoameričkom konceptu buen vivir, što u prijevodu nije samo dobar život, nego koncept prirodne ravnoteže i sklada, blizak mnogim starosjedilačkim kulturama.

„Metaverzum u univerzumu“ je performans Nikice Jelića iz Gospića koji je po zanimanju matematičar-informatičar. Osnivač je Foto kluba Gospić i autor nekoliko skupnih i samostalnih izložbi fotografija te je osnivača i predsjednik Likovne udruge Lika. Slika akvarelom, pastelom i akrilom, a često koristi crtež i kombinirane tehnike.
Performans „Metaverzum u univerzumu“ satirički aludira na paradoks u kojem se osobe nalaze pomalo izgubljene u budućnosti (sadašnjosti), a koje podsjećaju na likove u filmovima Jacques Tatia. On boravi u prirodnom okolišu, ali je zaokupljen do te mjere u svijetu tehnologije da se ne nalazi ni u jednom pa time i ilustrira pitanje o tome postaje li čovjek Buridanov magarac.

Satira i humor vidljivi su i u performansu Klare Dujmović rođene u Rijeci koja pripada mlađoj generaciji umjetnica. Ono što je pokreće u izražavanju je potraga za načinom materijalizacije neopipljivog, oku nevidljivog, stavljajući naglasak na individualno iskustvo i proces.
Njezin peformans pod nazivom „Palindrom” i „višenje” naglavačke oboje predstavljaju odmak od svakodnevnog doživljaja svijeta. Za osmisliti palindrom u lingvističkom smislu preduvjet je kreativno mišljenje, a uranjanjem u okruženje u obrnutom položaju od onog uobičajenog otvara se prostor za drugačiji doživljaj svakodnevnog čime se otvara put kreativnom mišljenju (“sagledati situaciju iz druge perspektive”).

Rad Nikoline Ivezić i Hrvoje Milića također je duhovita igra dvije individue koje imaju različit/suprotan odnos prema prirodi. Hrvoje Milić rođen je u Slavonskom Brodu, a sudjelovao je na više grupnih, te nekoliko samostalnih izložbi te je objavio 4 knjige. Trenutno živi u Zagrebu i piše prozu, drame i poeziju, te se i dalje bavi slikarstvom. Nikolina Ivezić rođena u Zagrebu diplomirala je na ALU te izlagala na šezdesetak samostalnih i veći broj skupnih izložbi. Osim slikarstvom i skulpturom, bavi se konceptualnom umjetnošću, ilustracijom, grafičkim dizajnom, dizajnom interijera, scenografijom i animiranim filmom. Njihov je performans „HELP /NO” osmišljen je tijekom gradnje kuće u zaseoku Rasoja pored Lovinca te boravka u istoj, a koji im je donio iskustva i promišljanja o prirodi i okolišu koje će prenijeti ovim performansom.

Praksa Ivane Filip proizlazi iz vizualne umjetnosti i proteže se kroz interdisciplinarne radove, preko performansa, rada uživo, videa, fotografije i kombiniranih medija. Ivana je diplomirala na Ekonomskom fakultetu u Zagrebu, na Fontys School of Fine and Performing Arts u Tilburgu, Nizozemskoj te na Gerrit Rietveld Kunst Akademie u Amsterdamu, Nizozemskoj.
Filip o svojem performansu kaže: „Kako se vratiti osobnom poetici, sinesteziji, osobnom odnosu s drugim, kroz dubinu postojanja bića koje gledam i koje me osjeća? „Pričaj s njima“ nastavak je moje dugogodišnje umjetničke prakse i istraživanja usmjerenih na odnos ljudi i ne-ljudi, kroz performans, video, tekst, kombinirane medije i fotografiju. Moja praksa započinje u vizualnim umjetnostima i nastavlja se kroz multidisciplinarne i interdisciplinarne radove u kojima koristim materijale iz znanosti, duhovnosti, aktivizma između ostalog kao i osobna iskustva. Ovaj poziv prilika je da se i sama osvrnem na svoj rad i propitam svoju poetiku te pokušam kroz eksperiment vidjeti prirodu, njena bića, kao one koji jesu, bez komentara, istinske, međupovezane s nama i nas s njima. Kroz ovaj poetski intuitivni rad voljela bih komunicirati s prirodama onako kako smo zaboravili.”
LVP’24 organizira UKE (www.uke.hr) udruga koja u Lovincu djeluje od 2015. godine u i oko prostora Centra za kreativna rješenja. Centra se sastoji od prostora za rezidencijalne boravke umjetnika te permakulturnog prostora s organskim vrtom, domaćim životinjama i samoodrživim prostorom za život. Program je podržan od Ministarstva kulture Republike Hrvatske i općine Lovinac.
Poziv: Lovinačke večeri performansa ’24
Multimedijalni kamp 2024. predstavlja:
LVP23 (Lovinačke večeri performansa ’24.)
Ključne riječi: performans, ruralno, okoliš, priroda, podcast s umjetnicima.
Mjesto: Rasoja pored Lovinca, Lika.
Vrijeme: 25. – 28. 7. 2024. (datumi pojedinačnih performansa biti će objavljivani tijekom srpnja i kolovoza)
Prijave šaljite do 15.05.2024. na: udrugauke@gmail.com
Kroz analizu prošlogodišnjih Lovinačkih večeri performansa uvidjeli smo par interesantnih koncepata kojima želimo obratiti više pozornosti ove godine. Naime, tema koja se protezala kroz razgovore s umjetnicima, a jasno je vidljiva u radu Saše Živkovića „Umjetnik u oporavku”, je odmak od definiranja kroz socijalno i društveno angažirani rad, rad koji šalje socijalno osviještenu poruku, koji promišlja svijet, u rad koji je duboko intiman i promišlja odnos sa sebstvom u prirodnom okolišu.
Učestalo se u objavljenim razgovorima s umjetnicima osvrtalo na odnos umjetnosti i aktivizma te dali je takav rad postao dominantan i u tom smislu autoritativan umjetnički sustav, onaj koji odbacuje samog umjetnika te postaje obilježje umjetnosti bez iskrene ljudske poetike, moguće i instrument ideologije?
Ova bi pitanja dublje željeli istražiti u ovogodišnjim LVP i pozvati umjetnike da pošalju ideje koje se bave poetikom odnosa ljudi i okoliša otkrivajući svoju unutarnju poetiku. Kroz LVP ’24 željeli bi vidjeti kako bi izgledao (i dali može postojati) performans gdje umjetnik djeluje u okolišu a bez idološko/aktivističkih svjetonazora.
Prijave šaljite do 15.05.2024. na udrugauke@gmail.com
U prijavi pošaljite:
1. Ime i prezime, telefon, adresa, e-mail.
2. Kratki CV (do 500 riječi).
3. Opis ideje (do 500 riječi).
4. Motivacija – zašto baš izvedba na LVP24 (do 500 riječi).
5. Link na, ili kratki opis s fotografijom, jednog od do sada izvedenih performansa (ili rada s performativnim elementima).
Prijava se mora sastojati od jednog PDF dokumenta koji nije veći od 5 Mb. Prijave koje ne poštuju uputstva u pozivu nećemo razmatrati.
Udruga kultura i edukacija će ugostiti izabrane performanse u Centru za kreativna rješenja u Rasoji i okolici te organizirati honorar umjetnika po dogovoru te smještaj za vrijeme LVPa u rezidencijalnom prostoru Centra za kreativna rješenja, dok su umjetnici odgovorni za logistiku i troškove puta, prehrane, produkciju i izvedbu performansa.
Prijavom se slažete se da podatke iz prijave koristimo za promidžbu kao i da snimimo i objavimo performanse i sudjelovanje u LVP podcastu.
MMK23 predstavlja: LVP performans „Chthulucene – triptih”

Robert Franciszty u performansu „Chthulucene – triptih” odražava ne samo današnje htijenje da se zagušljiva i odumiruća civilizacija zamijeni nekom prirodnijom, nego i egzistencijalnu osobnu bitku s društvom i kulturom današnjice. Franciszty u prvom dijelu triptiha sjedi na stolici s gas maskom na glavi čija je cijev spojena na dvije lončanice. U ruci drži potpuno crnu Rubikovu kocku koju okreće, no na njoj se ništa ne mijenja jer je uvijek kompletno crna. U sljedećoj postaji triptiha, on sjedi za stolom na kojem je vaza s crvenim ružama te na tekst „Voli me, ne voli me” počinje jesti jednu po jednu laticu. Tekst se nastavlja riječima: „Da ili ne; Voli me ne voli me; Rat ili mir; GMO ili ekološka poljoprivreda ;monokultura uma ili bioraznolikost; otpadocen ili Zemlja; deforestacije ili pošumljavanje; priroda, ili kultura politika, ili bioetika; ekonomija ili ekologija, Ili – samo prije stotinu godina sva je naša hrana bila organska.”
Nakon zvona ustaje i odlazi do treće i zadnje postaje triptiha gdje staje na krug soli te u usta uzima vrpcu omotanu svinjskim crijevom koja je vezana za bundu koja visi s mosta iznad suhe rijeke. U tom stavu lagano ljulja ruke dok se ne počinje pljuskati po licu što je sve jače i izraženije. Zaustavlja se na zvuk zvona te klekne u sol, ispušta vrpcu iz usta te odlazi.
Franciszty u naraciji prepunoj simbola, kao što su npr. Rubikova kocka (koju tvorac Ernő Rubik prvotno naziva magičnom kockom), sol kao tvar za pročišćenje, svinjsko crijevo kao pupčana vrpca, i sl. priziva momente alkemije na razini stvarnosti, magije, nadrealnog… Teren na kojem se odvija performans je suh, kamenit te podsjeća na prostor u kojem će ljudi živjeti nakon kataklizme, za koju Franciszty vjeruje da će se neminovno i dogoditi ako civilizacija nastavi zadanim smjerom. Ipak, on u nazivu performansa koristi koncept Donne Haraway „Chthulucene” kojim razmišlja o svijetu koji je „sastavljen od priča koja su još u tijeku i praksi postajanja, u nesigurnim vremenima, u kojima svijet još nije dovršen, ali i nebo se još nije srušilo.”
Performans „Chthulucene – triptih” osmislio i izvodi Robert Franciszty, snima i editira Kruno Jošt, u produkciji UKE 2023. godine.


Provodi se uz podršku JLS Lovinac i Ministarstva kulture Republike Hrvatske.
MMK23 predstavlja: LVP performans „Prirodna inteligencija”

Kruno Jošt u performansu “Prirodna inteligencija” odaje homage svom profesoru sa studija na ALU Zagreb, Ladislavu Galeti. Joštov performans prikazuje vrlo jednostavnu radnju košnje sa ručnom kosom. Jošt kosi u obliku spirale od centra prema vanjskom rubu te se po završetku košnje vrača ka centru spirale odakle je košnja i počela.S jedne strane ovaj čin priziva tradiciju, rad, poljodjelstvo, odnos čovjeka i prirode u prošlim vremenima, no s druge Jošt, kroz sam naziv performansa, sugerira i nešto dodatno. „Prirodna inteligencija” antiteza je danas toliko razvikanoj umjetnoj inteligenciji, pa Jošt kao da jednostavnom radnjom, koju je naučio od svojeg djeda koji je bio poljodjelac, želi reći da priroda ima inteligenciju kojoj treba dati pažnju i poštovanje.
Jošt kosi u obliku spirale referirajući na umjetnike koji je koriste u svojem radu, kao „Spiral Jetty” Roberta Smithsona. No najviše se referira na anegdotu iz Galetinog života gdje ovaj na svojem imanju kosi u obliku spirale (za razliku od uobičajenog načina košnje u obliku pravokutnika) i tako privlači znatiželju prolaznike u selu koji mu prilaze s željom da ga isprave u njegovom djelu, na što im Galeta odgovara „Da nisam kosio ovako, nikada mi ne bi prišli i nikada nebi porazgovarali o tome zašto ovako kosim”.
Joštova spirala je direktan trag koji čovjek ostavlja u odnosu s prirodom te simbolizira život i rast, evoluciju i širenje. Velik broj biljaka i životinja razvija se u nizu obrazaca koji su izravno povezani sa spiralom. Od oblika DNK poznatog kao “dvostruka spirala” do školjki, šišarki i otiska prsta, rasta kose na glavi (tijekom performansa Jošt staje i odaje dužno poštovanje spirali na svojoj glavi).
Simbolizira razvoj, proširenje, rotaciju i napredak – cikličnu prirodu evolucije gdje se ritmovi ponavljaju. Evocira arhetipski put rasta i transformacije, kako fizički tako i duhovno. Spirala je most između harmonije u kozmosu i harmonije u nama — beskonačna rezonanca ili životna energija. Povezanost i sjedinjenje s božanskim i kozmičkim energijama. Revolucije vremena, zvijezda, planeta i načina prirodnog napretka.
Performans „Prirodna inteligencija” osmislio i izvodi Kruno Jošt, u produkciji UKE 2023. godine.


Provodi se uz podršku JLS Lovinac i Ministarstva kulture Republike Hrvatske.
MMK23 predstavlja: LVP performans „Neodoljiva tišina, zavodljiva samoća”

Roberto Vodanović Čopor kroz performans „Neodoljiva tišina, zavodljiva samoća” spaja umjetnost performansa, izričaja kroz zvuk ili glazbu, haiku poeziju te slikarstvo. U performansu koji realizira Vodanović kreće od prve točke gdje evocira buđenje svojih osjetila, nakon čega se upoznaje s lokalnim: travom, zemljom i drvom. Potom kreće na svojevrsno hodočašće prema sljedećoj postaji gdje piše haiku pjesmu „Sve osim danas daleka je budućnost, dišem polako.” Pjesmu ostavlja obješenu na granu biljke. Nakon toga, odlazi do sljedeće postaje gdje na tri mala platna prstima oslikava apstraktne slike crne pozadine s bijelom linijom. Ostavljajući platna na kamen, odlazi do zadnje postaje gdje ga čeka gitara i pojačalo na kojoj intuitivno improvizira dok oko njega pjevaju ptice, zuje kukci i zriču zrikavci.
Vodanovićev performans narativan je utoliko što govori o njegovom životu. On je umjetnik koji se izražava intuitivno te je u svojem radu direktno povezana sa prirodom, okolišem, u kojem obitava. U performansu svira gitaru s grančicama, zemljom i travama koje nalazi pored sebe. On nalazi svoje duhovno u improvizaciji, igri s instrumentima kojima stvara. Njegova je umjetnost ritual neokaljanog, čistog, djetetove igre. Kako i sam kaže: najbolje stvari se događaju neplanirano. Koristi improvizaciju jer, kako kaže, to iz umjetnika može izvući i nešto više.
Performans „Neodoljiva tišina, zavodljiva samoća” osmislio i izvodi Roberto Vodanović Čopor, snima i editira Kruno Jošt, u produkciji UKE 2023. godine.


Provodi se uz podršku JLS Lovinac i Ministarstva kulture Republike Hrvatske.
Mogućnosti i perspektive razvoja umjetničke rezidencije na području Grada Gospića

Panel diskusija pod nazivom “Mogućnosti i perspektive razvoja umjetničke rezidencije na području Grada Gospića” održati će se u ponedjeljak, 19. lipnja 2023. godine u 10:30 sati u Kulturno informativnom centru Gospić, Budačka 12.
Organizator panel diskusije je Likovna udruga Lika s partnerima. Cilj panel diskusije je ponuditi kvalitetne argumente o važnosti umjetničkih rezidencijalnih programa kako bi oni postali jedan od prioriteta u kreiranju lokalne kulturne politike s osvrtom na jačanje nacionalnih kulturnih politika; potaknuti raspravu o pitanjima koristi od umjetničkih rezidencija za organizatora i lokalnu zajednicu na temelju kojih bi se potaklo različite financijere (od privatnih do javnih na lokalnoj, regionalnoj i državnoj razini) da pruže podršku umjetničkoj rezidenciji; uspostavljanje suradnje lokalnih i međunarodnih umjetnika, te poticanje rezidencijalne razmjene; jačanje međusektorskog povezivanja s turizmom gospodarstvom, kreativnim industrijama i drugima kako bi se postigli ciljevi kulturnog i šireg društvenog razvoja koji su povezani s umjetničkim rezidencijalnim programima.
Svoja iskustva i primjere dobre prakse umjetničkih rezidencija u zemlji i inozemstvu na panel diskusiji podijelit će:
Davor Abazović, producent nomadske institucije za rezidencije Art Inside Out, Švedska;
Kruno Jošt autor i voditelj umjetničkih rezidencijalnih programa i drugih umjetničkih istraživanja;
Ivana Ožetski, samostalna umjetnica sudjelovala u brojnim samostalnim, skupnim izložbama i projektima, sudionica domaćih i međunarodnih umjetničkih programa;
Saša Živković autor i voditelj brojnih umjetničkih projekata, pokretač nezavisne kulturne scene djelovanjem u više organizacija civilnog društva i sudionik domaćih i međunarodnih umjetničkih
rezidencija;
Tea Hatadi ravnateljica Gradskog muzeja Križevci, multimedijalna je umjetnica, dizajnerica, kustosica i likovna pedagoginja;
Ema Bašić, sociologinja, Institut dr. Ivo Pilar, bavi se ruralnom sociologijom, održivim razvojem i kulturnim i kreativnim industrijama, prvenstveno na projektu Hrvatske zaklade za znanost – RURALIKA.
Moderator diskusije je Nikica Jelić, predsjednik LU Lika, ima višegodišnje iskustvo rada u organizacijama civilnog društva. Od 2013. godine u LU Lika voditelj je više kulturnih programa i projekata.
Partneri:
> NP Plitvička jezera,
> Ličko senjska županija,
> Grad Gospić,
> Institut društvenih znanosti Ivo Pilar,
> KIC Gospić,
> POU dr. Ante Starčević Gospić i
> Udruga UKE Lovinac
Erasmus+ razmjena mladih “Be Aware, Be Sustainable”
Od 16. – 23. travnja 2023. UKE provodi Erasmus+ razmjenu mladih s 25 mladih iz 5 zemalja, Latvije, Italije, Slovačke, Rumunjske i Hrvatske.
Mladi će kroz neformalne metode, interaktivni grupni rad u prekrasnom okruženju netaknute prirode Ličkog kraja raditi na temama vezanima za održivost, ekologiju, očuvanje okoliša i prirode.
Poziv za sudjelovanje nalazi se na sljedećem linku:
https://rb.gy/onq8bu
Projekt je sufinanciran uz podršku programa Erasmus+ Europske komisije i Agencije za mobilnost i programe EU.
Ova komunikacija izražava isključivo stajalište njenih autora i Komisija se ne može smatrati odgovornom pri uporabi informacija koje se u njoj nalaze.


PTP22 spaja UKE iz Lovinca sa LuLika iz Gospića i Bacači sjenki iz Zagreba kroz istraživanje urbanog hiperteksta

UKE iz Lovinca u suradnji s LuLika iz Gospića kroz program PTP22 ugostila je Bacače sjenki iz Zagreba uz financiranje platforme Clubture tijekom 6. – 8. prosinca 2022. Od 17.00 do 20.00 h održavti će se radionica pod nazivom Vaše Zidne novine kroz “čitanja” grada i istraživanja urbanog hiperteksta u prostorijama Likovne udruga Lika, Antuna Mihanovića 6, 53000 Gospić.
Boris Bakal (Bacači sjenki), Kruno Jušt (UKE), Nikica Jelić (Likovna udruga Lika) voditi će radionicu čiji cilj je istražiti dio materijalne i nematerijalne urbane baštine, njezine povijesne i društvene dinamike i konotacije te povezati s gradskim arhitektonskim i graditeljskim naslijeđem, danas i nekad. Na osnovu toga polaznici će napraviti Zidne novine – urbanu instalaciju koja će rezultate našeg istraživanja izložiti ostalim žiteljima Gospića i šire u javnom i dijeljenom prostoru grada.
Pozivamo zainteresirano građanstvo te umjetnike i profesionalce iz Gospića i okolice na interdisciplinarnu radionicu i istraživanje urbanog hiperteksta: materijalne i nematerijalne baštine grada/mjesta, njegovog graditeljskog i arhitektonskog naslijeđa, njegovih ljudskih i povijesnih kontekstualnih dinamika i kontrasta te njegove resursnosti.
O ‘Zidnim novinama’ Bacača sjenki kojima od 2006. arhiviraju zagrebačku urbanu materijalnu i nematerijalnu baštinu te arhitektonsko i graditeljsko naslijeđe – pročitajte i ovdje.
Program “Vaše Zidne novine” se provodi kroz platformu Clubture uz potporu Ministarstva kulture i medija RH, Zaklade Kultura nova, Grada Zagreba – ureda za kulturu i Nacionalne zaklade za razvoj civilnoga društva kroz program Centri znanja.
Partnerske organizacije na projektu su: Udruga Kultura i edukacija – UKE (Lovinac), Likovna udruga Lika (Gospić) , Društveni centar Rojc – Savez udruga Rojca (Pula), Pulska filmska tvornica (Pula), i ARLA – Udruga za promicanje urbane kulture (Đakovo).
Za prijavu molimo ispunite ovaj obrazac: https://forms.gle/Mj6pJah824XNt9T1A
MMK22 predstavlja: LVP performans „Traži se”

U prvom samostalnom performansu „Traži se” na Lovinačkim večerima performansa, tijekom ljeta 2022. godine, Nikica Jelić nastavlja istraživanje, kritično promišljanje i svoje viđenje o stanju u kulturi u lokalnoj sredini. Video dokumentacija u trajanju 5 minuta i 40 sekundi pokazuje kako Jelić hoda noću šumom s naglavnom lampom i nešto traži. Prateći video uviđamo što to Jelić traži jer kada dolazi do prikladnog drveta on na njega postavlja plakat na kojem piše: ”Traži se KULTURA”.
U performansu Jelić koristi uobičajenu metodu postavljanja plakata koja se koristi kad izgubimo kućnog ljubimca. No, to uglavnom ne radimo noću. Noć nije slučajno odabrana za ovaj performans. Jelić na mrak odgovara svjetlom, a plakat koristi da ostavi poruku da je kultura izgubljena. Također, na centralnom dijelu plakata stoji natpis „fotografija nije dostupna“ koji otvara mnoga pitanja: Je li nametnuti izgled kulture njeno pravo lice i jesmo li percipirajući sadržaje koji se predstavljaju kao kulturni zapravo zaboravili kako bi kultura trebala izgledati? Probijajući se kroz mrkli mrak i gustiš s mnogo prepreka potraga ne prestaje. Na kraju videa odlazi strpljivo i koncentrirano u svoju potragu pokazujući iznimnu upornost i nadu da će pronaći izgubljeno.
Performans “Traži se” osmislio i izvodi Nikica Jelić, snima i editira Kruno Jošt, u produkciji UKE 2022. godine.


Provodi se kroz Platformu za transdisciplinarne prakse ’22 uz podršku Ministarstva kulture Republike Hrvatske i Zaklade Kultura nova.
MMK22 predstavlja: LVP performans „Čitanje Zerzana”

“Čitanje Zerzana” je performans Saše Živkovića održan u ljeto 2022. u C4CS u Rasoji, Lovinac tijekom Lovinačkih večeri performansa. 37 minuta Živković čita tekst Johna Zerzana “Umjetnost na optuženičkoj klupi” (The Case Against Art, 2009.) magarcima koji ga slušaju te na kraju čitanja odlaze. Nakon čitanja teksta u cijelosti Živković također odlazi.
Performansi Živkovića, iako na prvi pogled izgleda da počivaju na formi jednostavne, ili ironične pošalice, imaju sve dublje filozofske temelje. Dok je prošle godine na Lovinačkim večerima performansa po Lovinačkim šumama glasno tražio etiku, ovog je puta etiku Zerzana, njegov primitivizam, koji nije samo puka procjena vrijednost, našao kao inspiraciju za umjetnost koja se odnosi na “ne-ljudsku” publiku. Primitivizam Zerzana magarcima je potpuno jasan, zašto ga onda Živković njima i čita? Ili, posredno čita nama i podsmjehiva nam se? Ili Živkovič Zerzana čita na glas da ga sam razumije, a u društvu magaraca?
U mogućnostima iščitavanja i leži težina umjetničkog djela ovog performansa – umjetničkog izražaja kojeg i sam Zerzan kritizira. Živković se tijekom čitanja i sam par puta nasmije kristalnoj jasnoći kritike, u autoironiji, u shvaćanju besmisla ovog čina, ili smisla ove ironije.
Performans “Čitanje Zerzana” zamislo i izvodi Saša Živković, snima i editira Kruno Jošt, u produkciji UKE 2022. godine.


Provodi se kroz Platformu za transdisciplinarne prakse ’22 kroz pomoć Ministarstva kulture RH.i Zaklade Kultura nova.
Put prema ublažavanju patnje – boravak Keith Whytea u rezidenciji C4CS

Keith Whyte iz Dublina živi i djeluje u Oaxaco, Meksiko. Keith je glazbenik no i intenzivno djeluje kao računalni i mrežni analitičar kroz rad na komunikacijskim potrebama društvenih organizacija od 1991. kada je vodio dial-up Bulletin Board System i FidoNet čvor. Godine 2011., nakon neformalnih razgovora o mogućnostima mobilne mreže u zajednici s Peterom Bloomom (kasnije će postati suosnivač Rhizomatice), radio je s umjetnicom Minervom Cuevas iz Mexico Cityja i instalirao probne GSM (2G telefonija) bazne stanice otvorenog koda kao dio Minervinog rada u Contemporary Art Archipelago u Turkuu, Finska i The Global Contemporary u ZKM Karlsruhe, Njemačka. Keith trenutačno radi kao tehnološki koordinator Rhizomatice čija je misija podržati zajednice u izgradnji i održavanju komunikacijske infrastrukture u vlastitom vlasništvu kroz kombinaciju regulatornog aktivizma i reforme, kritičkog odnosa prema tehnologiji i razvoju decentralizirane telekomunikacijske infrastrukture te izravnog uključivanja i sudjelovanja zajednice u timu od početka GSM projekta zajednice.

Tijekom boravka u C4CS rezidenciji, koju je proveo s partnericom Penelope, Keith Whyte piše: “Od prije mnogo godina vjerujem da se put, ako postoji, prema poboljšanju kvalitete iskustva za sva živa bića oslanja kao temelj na otvorenost, istini i poštenju u svim aspektima življenja. U ranim danima digitalne komunikacijske tehnologije pomalo sam naivno vjerovao da će “internet” biti čarobni lijek za postizanje gore navedenog. U današnje vrijeme, kada se internet jasno pokazao kao dvosjekli mač, rado bih promijenio gornji klišej u možda realističniji put prema ublažavanju patnje. U kolovozu 2022. posjetio sam C4CS motiviran željom da vidim kako se permakulturna farma odnosi na ove koncepte poštenja u životu (izvan mreže) i poštenja u komunikaciji (proširujući se na biljke i životinje kao i ostale ne-ljudske stanovnike).”
Program rezidencijalnih boravaka u C4CS podržan je od Općine Lovinac, Ministartsva kulture RH te Zaklade Kultura nova.


Niz sastanaka sa kulturnim institucijama i organizacijama u Švedskoj pokrajini Halland
Tijekom srpnja 2022. godine u organizaciji Art Inside Out iz Švedske održava se prvi dio programa Between the Rain (Između kiša). Tijekom boravka su se održalo više sastanka sa kulturnim radnicima, djelatnicima, producentima i umjetnicima koji djeluju u regiji. Sa predstavnicima Länsmuseet Varberg održan je sastanak povodom razgledavanja arhive grada Varberga.

Održan je i okrugli stol s predstavnicima organizacije Skimmer och härvor (Svjetlucanje i rasplitanje) povodom posjete izložbi “Nijedna rijeka nije otok” u muzeju Rydals.

Višestruke posjete kulturnom domu Komedianten u centru Varberga uslijedile su nakon razgledavanja njihovih prostora koji se sastoje od galerije, prostora za radionice, knjižnice i teatra. U kulturnom domu Komedianten održano je i kratko predstavljanje umjetnika te upoznavanja sa djelatnicima.

Također je posjećen Gylleboverket, kulturno umjetnički centar koji svoj rad bazira na Permakulturi, DIY principima i recikliranju.

Gylleboverket se sastoji od kino dvorane, višestrukih radionica za umjetnike te hale za teatar grupe. Pored toga veliki dio umjetničkih rezidencijalnih boravaka odvijaju se na permakulturnom imanju.


Posjet lokalnom klubu umjetnika prilikom njihovog “Doručka četvrtkom” održao se u prostorijama KKV gdje su se nakon sastanka i upoznavanja razgledale njihove prostorije za rad i tiskara.


U Steninge je posjet umjetnici Caroline Mårtensson otvorio mogućnost da se razgleda specifična arhitektura po uzoru na švedskog arhitekta Bengt Warnera poznatog po pasivnim solarnim arhitektonskim rješenjima “Prirodna kuća” (Naturhus).

S povjesničarom Pär Connelidom organizirana je šetnja tijekom koje su posječena mjesta uz rijeku Viskan te između rijeke i mora, a koja ukazuju na bogatu kulturu brončanog doba s pregršt grobnih humaka te ostalim povijesnim nalazima. Najistaknutiji nalazi su kameni humci povrh grobova, čiji je jedinstveni primjerakk vidljiv iza skupine umjetnika te prvog s desna, samog Pär Connelida.


Organizirana je šetnja Varbergom kako bi umjetnici mogli razumjeti urbane sile koje u njemu djeluju te iskusiti arhitekturu, kulturu, povijest, kao i suvremene potrebe za boljim okolišem i ekološkom mišlju.

Kao dobar primjer može se vidjeti urbani kolektivni vrtovi te urbane košnice kojima se stremi bioraznolikosti i oprašivanju.


Također je organiziran posjet rijeci Viskan kako bi se susrelo s temom buduće rezidencije i osjetio život i kultura rijeka Regije Halland.

MMK21 predstavlja: LVP performans „E.P.R.E.”

Grafiter se vidi s leđa kako ispisuje slova „E”, zatim „T”, pa „I”, „K” i napokon „A” na slijed drva u šumi. Nakon što je završio ispisivanje upućuje nam pogled te kaže „Etika”. Drugi kadar prikazuje istu osobu kako redom pali papire s natpisima „Estetika”, „Poetika”, „Retorika”, i „Estetika”, uzvikujući riječi s papira. Zadnji kadar prikazuje osobu kako stoji između drva s natpisom te okrenut leđima viče „Etika!” kao da ju je izgubio.
Iako se performans izvodi u šumi on ima i većih konotacija nego što bi se vidjelo na prvi pogled, tj. ne odnosi se samo na etiku ekologije ili zaštite okoliša. Autor govori o 4 pojma koja se često koriste u označavanju ili diskursu o umjetnosti i umjetničkim radovima kada se objašnjava povijest umjetnosti.
Živković o svojem radu kaže sljedeće: “Performans E.P.R.E. (Estetika/Poetika/Retorika/ETIKA) problematizira otuđenost ljudskog bića prema drugom ljudskom biću i prirodnom okolišu u post-humanom društvu. Ljudi su izgubili svoju os, svoju prirodu prepustivši se kompleksnom sistemu u kojem vlada lažni sjaj estetike, poetike i retorike konformizma. Performativnim činom autističnog ponavljanja i paljenjem tih fraza se privremeno de-konstruira u prostoru takav utjecaj kako bi se zazvala ETIKA koja je još uvijek prisutna ponegdje, posebice u prirodi kao što je u to u ovom slučaju lovinačka priroda.”
„E.P.R.E.” je zamislio te izvodi Saša Živković u šumi pored Centra za kreativna rješenja u Lovincu, u produkciji UKE, uz financijsku pomoć Ministarstva kulture RH. Snimio Kruno Jošt, postediting Marko Mihelčić.

MMK21 predstavlja: LVP performans „121.”

Dvojica igrača igraju zamišljeni tenis ispred projekcije na kojoj je vidljiv teniski teren te igrači odjeveni u odjela s početka 20. stoljeća. Igrači igraju svaki za sebe, njihov zamišljeni tenis nije sinkroniziran. Ponekad, na sekundu, nam se učini kao da će se igrači sinkronizirati, no onda opet svaki zaigra za sebe. Igrači igraju tenis, pozdravljaju se i pozdravljaju publiku, uzimaju pauzu, serviraju i slično te kad završe meč, odlaze s terena. No svaki to radi za sebe kao da nemaju ništa jedan s drugim. Njihova igra podsjeća na komunikaciju dvije osobe, u kojoj komunikatori komuniciraju jedan s drugim, no kao da pričaju svaki za sebe. Ovaj performans je tako i osvrt na današnjicu gdje je individualnost prepreka razumijevanja naše osobne povezanosti s “drugim”, kako s drugim osobama tako i s neljudskim stanovništvom – s našim okolišem .
Performans 121 je ime dobio po broju godina koji je prošao od kada je u park šumi Jasikovac u Gospiću u srpnju 1900. godine pokrenuta inicijativa za osnivanjem Teniskog kluba Gospić. Jedan od igrača koji se vidi na fotografiji iza performera je i poznati slikar rodom iz Gospića, Miroslav Kraljević. No, također, 121 podsjeća i na uzrečicu “Jedan korak naprijed, dva nazad…”.
Performans “121.” su zamislili i izvode Nikica Jelić i Kruno Jošt u Kulturno informativnom centru u Lovincu, u produkciji UKE.

MMK21 predstavlja: Ambasadori polinatora

REZIDENCIJALNI BORAVAK – Nadine Schuller – 25. – 27.7.’21
Nadine je začetnik i voditelj projekta Ambasadori polinatora koji želi osnažiti više pčelara i drugih građana da postanu aktivni ambasadori oprašivača te da se rad na očuvanju učini pristupačnijim i uključivijim. Građani koji se brinu za okoliš zaslužuju osnaživanje na svim razinama.
26.7.’21. 10h – Lovinac, Rasoja 10, Centar za kreativna rješenja
Nadine će tijekom boravka u Lovincu održati javne radionice pod nazivom “POLLINATING PROJECTS” u trajanju 4 h
Ciljevi radionice:
- Osjećat ćete se ovlaštenima uključiti svoju lokalnu zajednicu u očuvanje oprašivača kroz pčelarstvo
- Steći ćete svijest o zaštiti oprašivača
- Uvest ćete se u regulatorni okvir kojim se uređuju stanje očuvanosti
- Razmijenit ćete ideje o tome kako pčelari imaju koristi od raznolikosti oprašivača.
Provodi se kroz Platformu za transdisciplinarne prakse ’21 kroz pomoć
