“Kada bi biljke pričale, što bi nam sve rekle?” Ovo je bilo početno pitanje u suradnji umjetnika Karl Heinz-Jarona iz Berlina i Krune Jošta iz Lovinca koje je urodilo njihovim zajedničkim umjetničkim djelom pod nazivom “Bliski susreti”. Ime dolazi od kultnoga filma “Bliski susreti treće vrste” gdje komunikacija s vanzemaljskim životom počinje jednostavnim slijedom tonova. Slično kao u filmu, i ovdje se pokušava komunicirati jednostavnim zvukom, no ovoga puta s biljkom – krumpirom.

Heinz-Jeron i Jošt kroz dugogodišnji rad s zvukom i analognom elektronikom djeluju u polju inovativnih umjetničkih praski. Jeron je jedan od vodećih berlinskih umjetnika u “primitivnoj” robotici koju koristi kao propitivanje naših normi prema tehnološkom napretku. Jošt je magistrirao nove medijske kulture na berlinskom Trans Art institutu, a djeluje u polju zvuka i multimedije s tematikom okoliša.

Sama skulptura se sastoji od drvenog dijela koje podsjećaju na kulinarski lokalni specijalitet ličke pole i pripadajućeg elektroničkog dijela koji na vrlo jednostavan način kreira komunikacijski portal između krumpira i čovjeka. Kako je krumpir odličan otpornik, u elektroničkom svijetu može poslužiti kao komponenta jednostavnog usklađivača koji s oscilatorom sintetizira zvuk te na taj način samim prolaskom elektrona kroz krumpir mi možemo “čuti” njegovu strukturu. Kada krumpir postavimo na “antene” elektronskog dijela ove skulpture, u različitim omjerima i različiti krumpir proizvesti će različite zvučne sljedove.

U svijetu suvremene umjetnosti ovakvi se radovi nazivaju zvučne skulpture, a za ovu je interesantan detalj da ulazi i u red ekoloških umjetničkih radova stoga što se elektrika za rad zvučnog dijela skulpture dobiva kroz tehnologije obnovljivih izvora energije. Sljedeći razlog leži u tome što skulpturalni dio sačinjava netretirano drvo koje će vremenom istrunuti i pretvoriti se nazad u hranjivu zemlju pa ova skulptura dobiva nestalni, ili privremeni oblik koji je također sveprisutan u našem okolišu. Također, alati za izradu skulpture (bušilice, strugači pile…) nisu pogonjena na fosilna goriva nego je elektrika stvorena pomoću obnovljivih izvora energije.

Kroz spoj tradicije i suvremenog, ovaj se umjetnički rad bavi najaktualnijim pitanjem današnjice – pitanjem klimatskih promjena. Naš odnos prema prirodi, naša nemogućnost komunikacije s njom te naša želja da sve probleme pokušamo riješiti tehnologijom upravo je odraz ovog konfuznog krumpir-robota koji pokušava da progovori, no kao i kod zbunjenog Gregora u Metamorfozi, čuje se samo kliktanje i škripanje.

Djelo je proizašlo iz suradnje umjetnika i znanstvenika za vrijeme rezidencijalnog boravka Karla Heinza Jerona tijekom desetog Multimedijalnog kampa (MMK16) u organizaciji Udruge kultura i edukacija u Centru za kreativna rješenja u Rasoji te u prostorima UKE u Domu kulture Lovinac. Rad se po prvi puta predstavlja publici za vrijeme Dana krumpira u Lovincu u galeriji Doma kulture s otvorenjem 24.9.2016. u 11 h.

Projekt je podržan od Ministarstva kulture RH, općine Lovinac, Agencije za mobilnost i Zaklade za razvoj civilnog društva.