Tag Archive for performans

Poziv: Lovinačke večeri performansa ’24

Multimedijalni kamp 2024. predstavlja:

LVP23 (Lovinačke večeri performansa ’23.)

Ključne riječi: performans, ruralno, okoliš, priroda, podcast s umjetnicima.

Mjesto: Rasoja pored Lovinca, Lika.

Vrijeme: 25. – 28. 7. 2024. (datumi pojedinačnih performansa biti će objavljivani tijekom srpnja i kolovoza)

Prijave šaljite do 15.05.2024. na: udrugauke@gmail.com

Kroz analizu prošlogodišnjih Lovinačkih večeri performansa uvidjeli smo par interesantnih koncepata kojima želimo obratiti više pozornosti ove godine. Naime, tema koja se protezala kroz razgovore s umjetnicima, a jasno je vidljiva u radu Saše Živkovića „Umjetnik u oporavku”, je odmak od definiranja kroz socijalno i društveno angažirani rad, rad koji šalje socijalno osviještenu poruku, koji promišlja svijet, u rad koji je duboko intiman i promišlja odnos sa sebstvom u prirodnom okolišu.

Učestalo se u objavljenim razgovorima s umjetnicima osvrtalo na odnos umjetnosti i aktivizma te dali je takav rad postao dominantan i u tom smislu autoritativan umjetnički sustav, onaj koji odbacuje samog umjetnika te postaje obilježje umjetnosti bez iskrene ljudske poetike, moguće i instrument ideologije?

Ova bi pitanja dublje željeli istražiti u ovogodišnjim LVP i pozvati umjetnike da pošalju ideje koje se bave poetikom odnosa ljudi i okoliša otkrivajući svoju unutarnju poetiku. Kroz LVP ’24 željeli bi vidjeti kako bi izgledao (i dali može postojati) performans gdje umjetnik djeluje u okolišu a bez idološko/aktivističkih svjetonazora.

Prijave šaljite do 15.05.2024. na udrugauke@gmail.com

U prijavi pošaljite:

1. Ime i prezime, telefon, adresa, e-mail.

2. Kratki CV (do 500 riječi).

3. Opis ideje (do 500 riječi).

4. Motivacija – zašto baš izvedba na LVP24 (do 500 riječi).

5. Link na, ili kratki opis s fotografijom, jednog od do sada izvedenih performansa (ili rada s performativnim elementima).

Prijava se mora sastojati od jednog PDF dokumenta koji nije veći od 5 Mb. Prijave koje ne poštuju uputstva u pozivu nećemo razmatrati.

Udruga kultura i edukacija će ugostiti izabrane performanse u Centru za kreativna rješenja u Rasoji i okolici te organizirati honorar umjetnika po dogovoru te smještaj za vrijeme LVPa u rezidencijalnom prostoru Centra za kreativna rješenja, dok su umjetnici odgovorni za logistiku i troškove puta, prehrane, produkciju i izvedbu performansa.

Prijavom se slažete se da podatke iz prijave koristimo za promidžbu kao i da snimimo i objavimo performanse i sudjelovanje u LVP podcastu.

MMK23 predstavlja: LVP performans „Chthulucene – triptih”

Robert Franciszty u performansu „Chthulucene – triptih” odražava ne samo današnje htijenje da se zagušljiva i odumiruća civilizacija zamijeni nekom prirodnijom, nego i egzistencijalnu osobnu bitku s društvom i kulturom današnjice. Franciszty u prvom dijelu triptiha sjedi na stolici s gas maskom na glavi čija je cijev spojena na dvije lončanice. U ruci drži potpuno crnu Rubikovu kocku koju okreće, no na njoj se ništa ne mijenja jer je uvijek kompletno crna. U sljedećoj postaji triptiha, on sjedi za stolom na kojem je vaza s crvenim ružama te na tekst „Voli me, ne voli me” počinje jesti jednu po jednu laticu. Tekst se nastavlja riječima: „Da ili ne; Voli me ne voli me; Rat ili mir; GMO ili ekološka poljoprivreda ;monokultura uma ili bioraznolikost; otpadocen ili Zemlja; deforestacije ili pošumljavanje; priroda, ili kultura politika, ili bioetika; ekonomija ili ekologija, Ili – samo prije stotinu godina sva je naša hrana bila organska.”

Nakon zvona ustaje i odlazi do treće i zadnje postaje triptiha gdje staje na krug soli te u usta uzima vrpcu omotanu svinjskim crijevom koja je vezana za bundu koja visi s mosta iznad suhe rijeke. U tom stavu lagano ljulja ruke dok se ne počinje pljuskati po licu što je sve jače i izraženije. Zaustavlja se na zvuk zvona te klekne u sol, ispušta vrpcu iz usta te odlazi.

Franciszty u naraciji prepunoj simbola, kao što su npr. Rubikova kocka (koju tvorac Ernő Rubik prvotno naziva magičnom kockom), sol kao tvar za pročišćenje, svinjsko crijevo kao pupčana vrpca, i sl. priziva momente alkemije na razini stvarnosti, magije, nadrealnog… Teren na kojem se odvija performans je suh, kamenit te podsjeća na prostor u kojem će ljudi živjeti nakon kataklizme, za koju Franciszty vjeruje da će se neminovno i dogoditi ako civilizacija nastavi zadanim smjerom. Ipak, on u nazivu performansa koristi koncept Donne Haraway „Chthulucene” kojim razmišlja o svijetu koji je „sastavljen od priča koja su još u tijeku i praksi postajanja, u nesigurnim vremenima, u kojima svijet još nije dovršen, ali i nebo se još nije srušilo.”

Performans „Chthulucene – triptih” osmislio i izvodi Robert Franciszty, snima i editira Kruno Jošt, u produkciji UKE 2023. godine.

Provodi se uz podršku JLS Lovinac i Ministarstva kulture Republike Hrvatske.

MMK23 predstavlja: LVP performans „Prirodna inteligencija”

Kruno Jošt u performansu “Prirodna inteligencija” odaje homage svom profesoru sa studija na ALU Zagreb, Ladislavu Galeti. Joštov performans prikazuje vrlo jednostavnu radnju košnje sa ručnom kosom. Jošt kosi u obliku spirale od centra prema vanjskom rubu te se po završetku košnje vrača ka centru spirale odakle je košnja i počela.S jedne strane ovaj čin priziva tradiciju, rad, poljodjelstvo, odnos čovjeka i prirode u prošlim vremenima, no s druge Jošt, kroz sam naziv performansa, sugerira i nešto dodatno. „Prirodna inteligencija” antiteza je danas toliko razvikanoj umjetnoj inteligenciji, pa Jošt kao da jednostavnom radnjom, koju je naučio od svojeg djeda koji je bio poljodjelac, želi reći da priroda ima inteligenciju kojoj treba dati pažnju i poštovanje.

Jošt kosi u obliku spirale referirajući na umjetnike koji je koriste u svojem radu, kao „Spiral Jetty” Roberta Smithsona. No najviše se referira na anegdotu iz Galetinog života gdje ovaj na svojem imanju kosi u obliku spirale (za razliku od uobičajenog načina košnje u obliku pravokutnika) i tako privlači znatiželju prolaznike u selu koji mu prilaze s željom da ga isprave u njegovom djelu, na što im Galeta odgovara „Da nisam kosio ovako, nikada mi ne bi prišli i nikada nebi porazgovarali o tome zašto ovako kosim”.

Joštova spirala je direktan trag koji čovjek ostavlja u odnosu s prirodom te simbolizira život i rast, evoluciju i širenje. Velik broj biljaka i životinja razvija se u nizu obrazaca koji su izravno povezani sa spiralom. Od oblika DNK poznatog kao “dvostruka spirala” do školjki, šišarki i otiska prsta, rasta kose na glavi (tijekom performansa Jošt staje i odaje dužno poštovanje spirali na svojoj glavi).

Simbolizira razvoj, proširenje, rotaciju i napredak – cikličnu prirodu evolucije gdje se ritmovi ponavljaju. Evocira arhetipski put rasta i transformacije, kako fizički tako i duhovno. Spirala je most između harmonije u kozmosu i harmonije u nama — beskonačna rezonanca ili životna energija. Povezanost i sjedinjenje s božanskim i kozmičkim energijama. Revolucije vremena, zvijezda, planeta i načina prirodnog napretka.

Performans „Prirodna inteligencija” osmislio i izvodi Kruno Jošt, u produkciji UKE 2023. godine.

Provodi se uz podršku JLS Lovinac i Ministarstva kulture Republike Hrvatske.

MMK23 predstavlja: LVP podcast – Vodanović Roberto – Čopor

Podcast s Robertom Vodanovićem – Čoporom o njegovom performansu i općenito umjetničkom djelovanju u sklopu Lovinačkih večeri performansa 2023. godine.

Provodi se uz podršku JLS Lovinac i Ministarstva kulture Republike Hrvatske.

MMK23 predstavlja: LVP performans „Neodoljiva tišina, zavodljiva samoća”

Roberto Vodanović Čopor kroz performans „Neodoljiva tišina, zavodljiva samoća” spaja umjetnost performansa, izričaja kroz zvuk ili glazbu, haiku poeziju te slikarstvo. U performansu koji realizira Vodanović kreće od prve točke gdje evocira buđenje svojih osjetila, nakon čega se upoznaje s lokalnim: travom, zemljom i drvom. Potom kreće na svojevrsno hodočašće prema sljedećoj postaji gdje piše haiku pjesmu „Sve osim danas daleka je budućnost, dišem polako.” Pjesmu ostavlja obješenu na granu biljke. Nakon toga, odlazi do sljedeće postaje gdje na tri mala platna prstima oslikava apstraktne slike crne pozadine s bijelom linijom. Ostavljajući platna na kamen, odlazi do zadnje postaje gdje ga čeka gitara i pojačalo na kojoj intuitivno improvizira dok oko njega pjevaju ptice, zuje kukci i zriču zrikavci.

Vodanovićev performans narativan je utoliko što govori o njegovom životu. On je umjetnik koji se izražava intuitivno te je u svojem radu direktno povezana sa prirodom, okolišem, u kojem obitava. U performansu svira gitaru s grančicama, zemljom i travama koje nalazi pored sebe. On nalazi svoje duhovno u improvizaciji, igri s instrumentima kojima stvara. Njegova je umjetnost ritual neokaljanog, čistog, djetetove igre. Kako i sam kaže: najbolje stvari se događaju neplanirano. Koristi improvizaciju jer, kako kaže, to iz umjetnika može izvući i nešto više.

Performans „Neodoljiva tišina, zavodljiva samoća” osmislio i izvodi Roberto Vodanović Čopor, snima i editira Kruno Jošt, u produkciji UKE 2023. godine.

Provodi se uz podršku JLS Lovinac i Ministarstva kulture Republike Hrvatske.

MMK23 predstavlja: Lovinačke večeri performansa

Multimedijalni kamp i ove godine ima niz događanja tijekom ljeta 2023. godine. Treću godinu za redom održavaju se i Lovinačke večeri performansa koje će na različitim lokacijama u prirodi ugostit 5 umjetnika i umjetnica. Ove godine gosti kroz formu performansa reflektiraju na današnjicu iz, i kroz perspektivu ruralnog, graničnog, decentraliziranog, prirodnog, ekološkog, neciviliziranog. Njihov se umjetnički rad kritički odnosi prema idejama i pojmovima progresivnog, tehnološkog, civilizacijskog, digitalnog, umjetnim inteligencijama te transhumanizmu.

Performansi se mogu popratiti uživo na dane datume, ili preko video zapisa koji će bit objavljeni na stranicama Udruge kultura i edukacija (www.uke.hr). Također će biti objavljeni i podcasti sa sudionicima LVP-a gdje možete pogledati razgovor o njihovom radu i odnosu prema ovogodišnjoj temi.

8.7.2023., 18h, zaseok Rasoja.

Roberto Vodanović Čopor: „Neodoljiva tišina, zavodljiva samoća”

Roberto Vodanović Čopor je multimedijalni umjetnik istraživač. Intuitivno istražuje zvuk, riječ, sliku, pokret. Koje je naša pozicija u današnjem svijetu? Koliko nas urbano okruženje i suvremeni način života otuđuje od prirode i samim time od nas samih? Da li razumijemo prirodu, da li ju čujemo, da li ju vidimo, da li ju osjećamo? Ovo su neka od pitanja kojima Vodanović vodi svoj performans.

16.7.2023., 18 h, zaseok Rasoja.
Kruno Jošt: „Prirodna inteligencija – homage Ladislavu Galeti”.

Kruno Jošt magistrirao je na TransArt Institutu u Berlinu, pa preselio u ruralne krajeve pod Velebit kako bi kroz umjetnost istražio što je to suživot s prirodom te kako bi se odmaknuo od civilizacije i „života na traci”. U svojem performansu Prirodna inteligencija odaje homage Ladislavu Galeti, jednom od jakih utjecaja iz vremena studija na Likovnoj akademiji u Zagrebu. Jošt predstavlja prirodnu inteligenciju kao antitezu umjetnoj koja je trenutno posvud aktualna tema.

29.7.2023., 17 h, Smokrić.
Robert Franciszty: „Chthulucene – triptih”.

Robert Franciszty se od 1986. godine bavi pjesništvom, slikarstvom, fotografijom i performansom. U svojim performansima i akcijama tematizira prava životinja, zaštitu prirode, urbanu ekologiju, ekofeminizam i ekoanarhizam pa će tako u triptih-performansu tematizirati razdoblje koje Donna J. Haraway određuje kao Chthulucene. Time sugerira doba kada će se nakon ekološke katastrofe okupiti sve izbjeglice (ljudske i ne-ljudske).

31.7. – 9.8.2023., Rezidencijalni centar Rasoja.
Saša Živković: „Umjetnik u oporavku“.

Saša Živković diplomirao je 1998. na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu, član je HDLU-a Zagreb i LU “Lika“ Gospić, jedan je od osnivača udruge K.V.A.R.K. i galerije „K2“ u Križevcima. Živković će kroz transformativni performans „Umjetnik u oporavku“ istraživati relaciju između sebe i Prirode. Kroz maratonski performans u trajanju od 9 dana, Živković će u rezidencijalnom centru Rasoja (sastavni dio Centra za kreativna rješenja u Lovincu) komunicirati s biljkama, drvećem i životinjama čitajući im i meditirajući u njihovom okružju.

28.8.2023., 18 h, Rezidencijalni centar Rasoja.
Irena Boćkai: „FURSCREEN”.

Photo by Luca Casagrande. Courtesy Cittadella Contemporary.

Fotografija: Luca Casagrande. Courtesy Cittadella Contemporary.

Irena Boćkai je autorica i izvedbena umjetnica u polju performans kazališta i interdisciplinarnim i hibridnim umjetničkim projektima koji izvedbene umjetnosti dovode u relaciju s oblicima šireg društvenog i ekološkog djelovanja. Performans je nadahnut trenutkom susreta između golog filozofa J. Derride i njegovog krznenog mačka. Susret je to koji izaziva nelagodu koja može biti ublažena kada mačka, umjesto u svojoj stvarnoj formi, bude prikazana kao digitalni krzneni entitet (furscreen). Nelagoda možda potpuno izostaje, ali kako kaže autorica, referirajući se na Billa Violu: „Životinja je onda ovdje samo elektronska slika koja izražava otuđenje između čovjeka i prirode.”

31.8.2023., 12 h, Rezidencijalni centar Rasoja.
LVP podcast: razgovor sa Suzanom Marjanić i predstavljanje knjige „Umjetnost performansa i kinizam: izvedbena linija otpora” (HS AICA, Durieux, 2022).

Marjanić je znanstvena savjetnica na Institutu za etnologiju i folkloristiku u Zagrebu, gdje su joj glavni interesi proučavanja teorije mita i rituala, kulturna i kritička animalistika te izvedbeni studiji. Za knjigu „Kronotop hrvatskoga performansa: od Travelera do danas” (Bijeli val, Institut za etnologiju i folkloristiku, Školska knjiga, 2014) dobitnica je Godišnje nagrade Hrvatske sekcije AICA i Državne nagrade za znanost. Objavila je šest autorskih knjiga, od kojih su tri posvećene umjetnosti performansa.

Uz financijsku pomoć:

MMK22 predstavlja: LVP performans „Traži se”

U prvom samostalnom performansu „Traži se” na Lovinačkim večerima performansa, tijekom ljeta 2022. godine, Nikica Jelić nastavlja istraživanje, kritično promišljanje i svoje viđenje o stanju u kulturi u lokalnoj sredini. Video dokumentacija u trajanju 5 minuta i 40 sekundi pokazuje kako Jelić hoda noću šumom s naglavnom lampom i nešto traži. Prateći video uviđamo što to Jelić traži jer kada dolazi do prikladnog drveta on na njega postavlja plakat na kojem piše: ”Traži se KULTURA”.

U performansu Jelić koristi uobičajenu metodu postavljanja  plakata koja se koristi kad izgubimo kućnog ljubimca. No, to uglavnom ne radimo noću. Noć nije slučajno odabrana za ovaj performans. Jelić na mrak odgovara svjetlom, a plakat koristi da ostavi poruku da je kultura izgubljena. Također, na centralnom dijelu plakata stoji natpis  „fotografija nije dostupna“ koji otvara mnoga pitanja: Je li nametnuti izgled kulture njeno pravo lice i jesmo li percipirajući sadržaje koji se predstavljaju kao kulturni zapravo zaboravili kako bi kultura trebala izgledati? Probijajući se kroz mrkli mrak i gustiš s mnogo prepreka potraga ne prestaje. Na kraju videa odlazi strpljivo i koncentrirano  u svoju potragu pokazujući iznimnu upornost i nadu da će pronaći izgubljeno.

Performans “Traži se” osmislio i izvodi Nikica Jelić, snima i editira Kruno Jošt, u produkciji UKE 2022. godine.

Provodi se kroz Platformu za transdisciplinarne prakse ’22 uz podršku Ministarstva kulture Republike Hrvatske i Zaklade Kultura nova.

MMK22 predstavlja: LVP performans „Čitanje Zerzana”

“Čitanje Zerzana” je performans Saše Živkovića održan u ljeto 2022. u C4CS u Rasoji, Lovinac tijekom Lovinačkih večeri performansa. 37 minuta Živković čita tekst Johna Zerzana “Umjetnost na optuženičkoj klupi” (The Case Against Art, 2009.) magarcima koji ga slušaju te na kraju čitanja odlaze. Nakon čitanja teksta u cijelosti Živković također odlazi.

Performansi Živkovića, iako na prvi pogled izgleda da počivaju na formi jednostavne, ili ironične pošalice, imaju sve dublje filozofske temelje. Dok je prošle godine na Lovinačkim večerima performansa po Lovinačkim šumama glasno tražio etiku, ovog je puta etiku Zerzana, njegov primitivizam, koji nije samo puka procjena vrijednost, našao kao inspiraciju za umjetnost koja se odnosi na “ne-ljudsku” publiku. Primitivizam Zerzana magarcima je potpuno jasan, zašto ga onda Živković njima i čita? Ili, posredno čita nama i podsmjehiva nam se? Ili Živkovič Zerzana čita na glas da ga sam razumije, a u društvu magaraca?

U mogućnostima iščitavanja i leži težina umjetničkog djela ovog performansa – umjetničkog izražaja kojeg i sam Zerzan kritizira. Živković se tijekom čitanja i sam par puta nasmije kristalnoj jasnoći kritike, u autoironiji, u shvaćanju besmisla ovog čina, ili smisla ove ironije.

Performans “Čitanje Zerzana” zamislo i izvodi Saša Živković, snima i editira Kruno Jošt, u produkciji UKE 2022. godine.

Provodi se kroz Platformu za transdisciplinarne prakse ’22 kroz pomoć Ministarstva kulture RH.i Zaklade Kultura nova.

MMK21 predstavlja: LVP performans „E.P.R.E.”

Grafiter se vidi s leđa kako ispisuje slova „E”, zatim „T”, pa „I”, „K” i napokon „A” na slijed drva u šumi. Nakon što je završio ispisivanje upućuje nam pogled te kaže „Etika”. Drugi kadar prikazuje istu osobu kako redom pali papire s natpisima „Estetika”, „Poetika”, „Retorika”, i „Estetika”, uzvikujući riječi s papira. Zadnji kadar prikazuje osobu kako stoji između drva s natpisom te okrenut leđima viče „Etika!” kao da ju je izgubio.

Iako se performans izvodi u šumi on ima i većih konotacija nego što bi se vidjelo na prvi pogled, tj. ne odnosi se samo na etiku ekologije ili zaštite okoliša. Autor govori o 4 pojma koja se često koriste u označavanju ili diskursu o umjetnosti i umjetničkim radovima kada se objašnjava povijest umjetnosti.

Živković o svojem radu kaže sljedeće: “Performans E.P.R.E. (Estetika/Poetika/Retorika/ETIKA) problematizira otuđenost ljudskog bića prema drugom ljudskom biću i prirodnom okolišu u post-humanom društvu. Ljudi su izgubili svoju os, svoju prirodu prepustivši se kompleksnom sistemu u kojem vlada lažni sjaj estetike, poetike i retorike konformizma. Performativnim činom autističnog ponavljanja i paljenjem tih fraza se privremeno de-konstruira u prostoru takav utjecaj kako bi se zazvala ETIKA koja je još uvijek prisutna ponegdje, posebice u prirodi kao što je u to u ovom slučaju lovinačka priroda.”

„E.P.R.E.” je zamislio te izvodi Saša Živković u šumi pored Centra za kreativna rješenja u Lovincu, u produkciji UKE, uz financijsku pomoć Ministarstva kulture RH. Snimio Kruno Jošt, postediting Marko Mihelčić.

Provodi se kroz Platformu za transdisciplinarne prakse ’21 kroz pomoć Ministarstva kulture RH.

MMK21 predstavlja: LVP performans „121.”

Dvojica igrača igraju zamišljeni tenis ispred projekcije na kojoj je vidljiv teniski teren te igrači odjeveni u odjela s početka 20. stoljeća. Igrači igraju svaki za sebe, njihov zamišljeni tenis nije sinkroniziran. Ponekad, na sekundu, nam se učini kao da će se igrači sinkronizirati, no onda opet svaki zaigra za sebe. Igrači igraju tenis, pozdravljaju se i pozdravljaju publiku, uzimaju pauzu, serviraju i slično te kad završe meč, odlaze s terena. No svaki to radi za sebe kao da nemaju ništa jedan s drugim. Njihova igra podsjeća na komunikaciju dvije osobe, u kojoj komunikatori komuniciraju jedan s drugim, no kao da pričaju svaki za sebe. Ovaj performans je tako i osvrt na današnjicu gdje je individualnost prepreka razumijevanja naše osobne povezanosti s “drugim”, kako s drugim osobama tako i s neljudskim stanovništvom – s našim okolišem .

Performans 121 je ime dobio po broju godina koji je prošao od kada je u park šumi Jasikovac u Gospiću u srpnju 1900. godine pokrenuta inicijativa za osnivanjem Teniskog kluba Gospić. Jedan od igrača koji se vidi na fotografiji iza performera je i poznati slikar rodom iz Gospića, Miroslav Kraljević. No, također, 121 podsjeća i na uzrečicu “Jedan korak naprijed, dva nazad…”.

Performans “121.” su zamislili i izvode Nikica Jelić i Kruno Jošt u Kulturno informativnom centru u Lovincu, u produkciji UKE.

Provodi se kroz Platformu za transdisciplinarne prakse ’21 kroz pomoć Ministarstva kulture RH.